Veliki proces (1955.-1957.)

Optužba zbog ubojstva iz nehaja uz konačnu zabranu iscjeljivanja

Dana 4. ožujka 1955. godine Državno je odvjetništvo iznova podiglo optužnicu protiv Brune Gröninga. Ponovno ga se teretilo da je prekršio Zakon o iscjeljiteljima i terapeutima U jednoj daljnjoj točki optužnice, optužen je zbog ubojstva iz nehaja u jednom slučaju iscjeljivanja.

Gröning poriče podmetnuto obećanje iscjeljenja i zabranu liječničkog tretmana

Nakon što mu je uručena optužnica, obratio se svojim prijateljima: "Moji dragi prijatelji! Ovih su dana cijeli tisak i radio objavili o meni vijest u više-manje tendencioznom tonu, priopćavajući kako je Minhensko državno odvjetništvo II pripremilo protiv mene optužnicu zbog ubojstva iz nehaja. Navodno sam 1949. godine obećao iscijeljenje sedamnaestogodišnjoj djevojci oboljeloj od tuberkuloze te spriječio njen odlazak u sanatorij da bi potražila liječničku pomoć. Ja sam navodno kriv za smrt te mlade djevojke. Svatko razuman tko je pročitao ili čuo ovakve navode, spoznat će da su objavljeni s određenom svrhom: proizvesti uznemirenost među mojim prijateljima te odvratiti sve tražitelje istine da se pobliže pozabave s težnjama i spoznajama koje sam im objavio. Pokušava se svim sredstvima zakočiti moj rad kao i djelatnost Gröningova saveza i vas. Naravno da stvari izgledaju drugačije nego ih se predstvlja! Svojim prijateljima ne moram na tu temu ništa objašnjavati, jer oni znaju da ne dajem nikakva ‘obećanja o iscjeljivanju’ i da ih nikada ne odvraćam od liječničkih tretmana."

Čudnovato kašnjenje s pokretanjem istrage

Gröning je nadalje rekao prijateljima: "Oslobođen sam optužbe 1952. godine. Zar nije neobično to što mnogo prije nije pokrenut ‘slučaj Kuhfuss’ nastao još 1949./1950. u sudskom postupku protiv mene koji je vođen 1951./52., premda je za to već tada postojala sva potrebna dokumentacija! Ne upada li u oči to što su se istrage za pokretanje novog sudskog postupka protiv mene točno poklopile s vremenom kad se u javnosti pročulo da sam 22. studenog 1953. godine oživio u Murnau Gröningova savez. Naime, još su od siječnja 1954. godine policijskim mjerama saslušavani i nadzirani brojni mjesni voditelji Zajednica i prijatelji te članovi Saveza."

Svjedoci obrane odbijeni, a svjedoci optužbe prihvaćeni

Pripreme za postupak protegle su se na daljnje dvije godine. Obrana Brune Gröninga bila je znatno otežana. Gotovo svi svjedoci obrane bili su odbijeni, a svjedoci optužbe prihvaćeni. Među njima su se našla i dva nekadašnja Gröningova suradnika: Eugen Enderlin i Otto Meckelburg. Osobito je zanimljiv Meckelburg koji je tijekom prvog sudskog postupka još dijelio optužnicu s Gröningom, a sada se na vrlo oštar način okomio na Gröninga. Činio je sve kako bi mu naškodio. U točki optužnice za ubojstvo iz nehaja igrao je odlučujuću ulogu. Radilo se o slučaju koji se dogodio tijekom razdoblja njegova menadžerskog djelovanja za Brunu Gröninga.

Manipulirano sporno pitanje Ruth Kuhfuß

U studenom 1949. godine službenik štedionice, Emil Kuhfuß, došao je Bruni Gröningu na predavanje sa svojom sedamnaestogodišnjom kćeri oboljeloj od tuberkuloze oba plućna krila. Gröningu je odmah bilo jasno da djevojci više ne može pomoći i to je izjavio pred prisutnim liječnikom. Meckelburg ga je, međutim, strahovito opsjedao, zahtijevajući od njega da se prihvati tog slučaja. Tako je nakon predavanja došlo i do osobnog susreta Brune Gröninga i Ruth Kuhfuß. Gröning je hrabrio bolesnicu te zatražio od njenog oca da za 9 dana ponovno odu na stručan liječnički pregled. Time je htio postići da djevojka, koja više nije htjela ni čuti za liječnike, iznova dođe pod liječnički nadzor. Otac mu je to i obećao.

Nastavno se prepiska o tome odvijala samo između Meckelburga i gospodina Kuhfuß te nije dopirala do Brune Gröninga. Bruno je tek u svibnju 1950. godine ponovno čuo za Ruth Kuhfuß. Otac je u međuvremenu slao Gröningu očajne molbe za pomoć, moleći ga da ih posjeti. Meckelburg ponovno nije uručio pisma Gröningu, nego je svojevoljno, bez njegova znanja, dogovorio sastanak s gospodinom Kuhfußom. Tek uoči dogovorenog termina, Meckelburg je o tome izvijestio Gröninga i prinudio ga da pođe s njim.

Poslije je Meckelburg tvrdio da je Bruno Gröning djevojci obećao iscjeljenje. Međutim, on je bio taj koji je ocu obećao da će Gröninga navesti na iscjeljenje njegove kćeri. Meckelburg je u službeniku štedionice vidio dobar izvor novca, no za to mu je trebao Gröning. Uskoro nakon te posjete, Gröning se odvojio od Meckelburga.

Teški prigovor Bruni Gröningu bio je taj da je navodno zabranio Ruth Kuhfuß svaku liječničku terapiju. To je, međutim, bilo u suprotnosti s činjenicom da je on – što su potvrdili i svjedoci optužbe – djevojku poslao liječniku već prilikom prvog susreta. Čak je u jednom svom govoru preko radija u jesen 1949. godine pozivao ljude ’da na kraju opet odu na pregled liječniku’. Uvijek je savjetovao tražiteljima pomoći da vjeruju svojim liječnicima.

Ruth Kuhfuß koja je prošla neke bolne i bezuspješne terapije, opirala se daljnjim liječničkim terapijama. Dana 30. prosinca 1950. godine umrla je od posljedica bolesti.

Medicinsko vještačenje potvrđuje bezizgledno ozdravljenje

S medicinskog stajališta, dr.med. Otto Freihofer rasvijetlio je u svom vještačenju slučaj Ruth Kuhfuß: "Uz trijezno promatranje svaki bi laik morao doći do uvjerenja, kao što je to izjavila i zdravstvena služba u Säckingenu, da je svako liječenje s obzirom na ‘njeno veoma teško stanje’ koje je po liječničkom nalazu ‘bilo opasno po život’, odnosno pri čemu je postojala ‘opasnost od odugovlačenja (s liječenjem)’ bilo prema ljudskim procjenama bezizgledno. Također će se svaki pošteni liječnik koji razmišlja sine ira et studio i koji nije posve samouvjeren u tvrdnji da se zbog najnovijih lijekova može posve odreći snaga prirode, morati suglasiti sa stručnim mišljenjem gospodina prof. Lydtina iz Münchena prema kojemu se ‘ne može reći da je prije 5. studenog 1949. postojao neki veći stupanj vjerojatnosti njena izliječenja’. Po mom je mišljenju doista čudnovato kako je pacijentica uopće doživjela 30. prosinca 1950. tako da je Gröningov utjecaj mogao bar donekle produljiti njen život. Na koncu želim sažeti svoje vještačenje u svezi izjava da su ,postojali izgledi za iscijeljenje, te da se životni vijek pacijentice Kuhfuß mogao još više produljiti da nije došla u blizinu gospodina Gröninga’, jer se te izjave ne mogu sa sigurnošću predskazati, pa stoga nisu opravdane."

Nesretna sudska presuda 

Krajem srpnja 1957. u sali Porotničkog suda minhenske pokrajine održao se sudski postupak. Bruno Gröning je oslobođen optužbe po točki ubojstva iz nehaja. Međutim, izrečena mu je novčana kazna od 2.000. - DM zbog kršenja Zakona o iscjeliteljima i terapeutima (HPG).

Premda presuda na prvi pogled izgleda pozitivno, nije mu bila prihvatljiva. Bila je, zapravo, istovjetna konačnoj zabrani njegova djelovanja. Zbog pogreške njegova odvjetnika, koji je presudu procijenio znatno pozitivnije od Gröninga, žalbu na nju nije uložio Gröning, već državno tužilaštvo. Drugi sudski postupak održan je u Münchenu sredinom siječnja 1958. godine.