Novi putevi i slijepe ulice
Profiteri oko Gröninga
Samoproglašeni menadžer Brune Gröninga s ekskluzivnim pravima
Iz zahvalnosti za iscjeljenje svoje supruge poslovni čovjek iz Wangeroogea, Otto Meckelburg, htio je podržati Brunu Gröninga te mu je pokazao konkretne planove za izgradnju iscjeljujućih centara. Bruno Gröning je pristao i Meckelburg je postao njegov 'menadžer'.
Krajem prosinca obojica su se uputila u Wangerooge. Ovdje je Gröning govorio na događanjima koja je organizirao Meckelburg, izazvavši nebrojena iscjeljenja. Poklonio je puno povjerenje tom čovjeku. U jednoj izjavi potpisanoj 8. siječnja 1950. godine u Wangeroogeu, budućnost svog djelovanja potpuno je stavio u ruke Meckelburga:
"Gospodin Gröning izjavljuje svoje slaganje s ovim planom gospodina Meckelburga, te se obvezuje da će se potpuno staviti na raspolaganje za postizanje te svrhe, da će gospodinu Meckelburgu pružiti svaku pomoć u planiranom osnivanju Organizacije i u Društvu samom, a i pri njegovom kasnijem djelovanju, te će općenito dati sve od sebe za postizavanje gore spomenute svrhe. Gospodin Gröning preuzima tu obvezu prema gospodinu Meckelburgu kao prema osobi, a i prema Organizaciji-Društvu u osnivanju s gore navedenim ciljem. Gospodin Gröning se, osim toga, obvezuje da neće pomagati nijednoj drugoj osobi ili krugu osoba. Provodit će svoju djelatnost samo u okviru Društva i u suglasnosti s gospodinom Meckelburgom."
Meckelburg je još u siječnju osnovao Društvo za istraživanje Gröningovih metoda iscjeljivanja. Postao je direktorom Društva uz mjesečnu plaću od 1.000 DM. Bruno Gröning nije dobio ništa. Pokazalo se da Meckelburg nije održao svoje obećanje. Vidio je u Gröningu samo izvor novca, opisujući ga podrugljivo kao "svog najboljeg konja u staji". Nije ga bilo briga za bolesnike. Gröninga je ugovorom vezao za sebe, a "čudotvorni iscjelitelj" je morao činiti ono što Meckelburg od njega tražio.
Tek je u lipnju 1950. godine Gröningu uspjelo odvojiti se od Meckelburga, ali mu je ovaj prijetio da će mu se osvetiti: "Gröninga ću već potući do nogu, polomit ću mu sve kosti."
Iscjelitelj s ponudama za predavanja
Nakon toga, Gröning je nekoliko mjeseci surađivao s münchenskim iscjeliteljem Eugenom Enderlinom. On je, naime, dobio iscjeljenje na Traberhofu, pa je ponudio Bruni Gröningu da održava predavanja u njegovoj ordinaciji. Međutim, i Enderlin se pokazao profiterom. Nije mu bilo stalo do pomaganja, već je htio zarađivati na "fenomenu Gröning". Krajem godine, Gröning se odvojio i od njega. Nakon toga, još su jednom pokušali zajedno surađivati 1952./53., ali i je i taj pokušaj propao iz istih razloga.
Iscjelitelj-karijerista
Zatim je Gröning držao predavanja u hotelu Weikersheim u Gräfelfingu. Novinar dr. Kurt Trampler uzeo ga je k sebi te je organizirao sastanke. Poznavao je Gröninga već od jeseni 1949. godine. U to je vrijeme došao na Traberhof samo kao izvjestitelj jednih münchenskih novina i nenadano je dobio iscjeljenje od svojih tegoba s nogom. Iz zahvalnosti je napisao knjiguh Veliki preokret, zauzevši se za Gröninga kod vlasti.
Slično kao i kod Enderlina, predavanja u Gräfelfingu bila su dobro posjećena. Događala su se nevjerojatna iscjeljenja. Ali, veza s Tramplerom je također prekinuta. Jednog je dana povjerovao da je dovoljno naučio od Gröninga, odvojio se od njega i osamostalio kao iscjelitelj.
