Njegov posljednji put

Bruno Gröning umire 26. siječnja 1959. godine u Parizu

Dijagnoza: rak želuca u poodmaklom stadiju

U kasnu jesen 1958. godine Bruno Gröning se sa svojom drugom suprugom, s kojom se oženio u svibnju 1955. godine, odvezao u Pariz kako bi ga pregledao njegov prijatelj, specijalista za rak, dr. Pierre Grobon. Rendgenske su snimke pokazale sljedeće: rak želuca u poodmaklom stadiju. Dr. Grobon ga je htio odmah operirati, međutim, Bruno Gröning je to odbio.

Odvezao se nazad u Njemačku kako bi pripremio proslave Božića u Zajednicama. Dana 4. prosinca 1958. godine govorio je na magnetofonsku traku koju je trebalo pustiti za proslavu Božića u svim Zajednicama. Zatim se iznova odvezao sa svojom suprugom u Pariz. Dr. Grobon je u međuvremenu izvijestio uglednog specijalistu za kirurgiju raka, dr. Bellangera. U njegovoj klinici u ulici Henner, nedaleko Montmartrea dana 8. prosinca izvršena je operacija. Rezultat je za liječnike bio zastrašujući: bilo je kudikamo gore nego li se moglo naslutiti s rendgenskih snimki – više se nije moglo operirati. Rana je odmah zatvorena.

Začuđujuće brz oporavak

Josette Gröning je napisala o tome sljedeće: "Nisu mogli shvatiti kako je Brunin vanjski izgled otkrivao tako malo o njegovim groznim unutarnjim patnjama i kako je još normalno disao, te kako je njegov metabolizam zadnjih tjedana besprijekorno funkcionirao, a krvna slika mu je bila odlična. U tom poodmaklom stadiju dolazi, naime, do čestih povraćanja i kod najmanjeg uzimanja hrane i tako se pacijent polako izglađuje. Kod Brune svega toga nije uopće bilo."

Na čuđenje njegovih liječnika, brzo se oporavljio te se odvezao natrag u Njemačku, gdje je proslavio Božić. Sredinom siječnja 1959., sastao se na 3 dana s čelnicima novog Društva i odredio da treba dalje izgrađivati njegovo Djelo. Oba čelnika nisu naslutila da je to njihov posljednji susret s Brunom Gröningom.

Operacija u Parizu uz pratnju prirodne oluje

Dana 21. siječnja, iznova je odletio u Pariz. Zbog poteškoća s debelim crijevom nije bilo moguće izbjeći još jednu operaciju. Dana 22. siječnja 1959. godine, u 9 sati ujutro – u isto vrijeme kad je u Münchenu započeo revizijski postupak – Bruno Gröning je iznova operiran. Morao se podvrći onome od čega su mnogi ljudi, zahvaljujući njemu, bili pošteđeni, ali on nije mogao niti smio sam sebi pomoći.

Dok je tog jutra ležao u narkozi, nad Parizom se odjednom spustilo strašno nevrijeme. Njegova je supruga izvijestila: "Čudnovata je bila ta prirodna nepogoda. Dana 22. siječnja 1959. dok je moj suprug još ležao pod narkozom, nad Parizom se odjednom sve smračilo i sručila se strašna oluja s munjama i grmljavinom, zamračivši vedar i svijetao dan. Bilo je tako mračno da smo morali upaliti svjetlo. Medicinska se sestra također jako začudila tako snažnoj oluji. Idućih dana nakon operacije, Brunina temperatura, krvni tlak i puls bili su posve normalni. Još je dva puta ustao i sjeo na stolac."

"Unutarnje potpuno izgaranje"

Dana 25. siječnja pao je u komu, a idućeg dana 26. siječnja 1959. u 13:46 sati preminuo je na klinici Henner od raka, kako je to liječnik napisao u osmrtnici. Je li to doista bio rak? Dr. Bellanger je nakon druge operacije rekao: "Razorenost Brunina organizma jest grozna, došlo je do potpunog nutarnjeg izgaranja. Kako je mogao živjeti tako dugo i bez trpljenja užasnih bolova, posve mi je zagonetno."

Bruno Gröning je već više godina prije izjavio: "Ako mi zabrane djelovanje, iznutra ću izgorjeti."

Posmrtni iskazi

Pismo koje je dr. Grobon napisao 26. veljače 1959. godine njegovoj udovici svjedoči o tome kako je Bruno Gröning prolazio kroz tu gorku sudbinu: "Ti liječnički napori (posvećeni Bruni Gröningu) bili su posve prirodni te mogu reći da su bili snažno potpomognuti hrabrošću, snagom volje i značenjem osobe Brune Gröninga. […]"

Dr. Bellanger se još u prosincu 1974. divio Bruni Gröning u svom pismu: "Bruno Gröning bio je čovjek sa srcem, dragocjen čovjek koji se potvrdio; a njegovo dostojanstvo, s obzirom na patnju i smrt, i danas izaziva divljenje."

Nakon kremiranja posmrtnih ostataka donijeta je konačna sudska presuda

Mrtvo tijelo Brune Gröninga kremirano je u Parizu, a Urna je pohranjena na šumskom groblju u Dillenburgu.

Na sudskom postupku u Münchenu, nikad nije donijeta konačna presuda zbog smrti optuženoga te je postupak obustavljen.

Svatko može iz sebe doživjeti pomoć i iscjeljenje

"Čudotvorni doktor iz Herforda" koji je tisućama i tisućama ljudi donio iscijeljenje umro je osamljen i napušten u maloj uličici u Parizu. Zašto se to moralo dogoditi? Zašto je morao tako gorko patiti? Zašto si sam nije mogao pomoći?

Grete Häusler (1922. - 2007.), koju je Bruno iscijelio, bila je njegova dugogodišnja suradnica i osnivačica "Krug prijatelja Brune Gröninga" napisala je o tome u svojoj knjizi Doživjeti spas, to je istina sljedeće: "Bruno Gröning je u kratkom razdoblju svog života na ovoj Zemlji učinio mnogo Dobroga. Dar pomaganja i iscjeljivanja dobio je još u kolijevci. Gdje god bi se pojavio, događale su se čudnovate stvari, razumu posve neobjašnjive. U javnost je dospio 1949. godine. Nakon velikih iscjeljenja u Herfordu i velike popularnosti u zemlji i inozemstvu, nakon 3 mjeseca djelovanja, zabranili su mu iscjeljivanje. Progonili su ga te organizirali pravu hajku na njega, povlačili su ga po sudovima, htijući ga kazniti i osuditi. Zašto? Kome je on učinio ikakvo zlo? Nikome, ali je tisućama ljudi donio mnogo Dobroga, što nisu mogli dobiti ni od koga drugoga. Htjeli su nevinoga kazniti! Nevinome su zabranili činiti ono što mu je Bog zapovijedio da čini – pomagati ljudima! Morao je gorko podnositi ta zlodjela i skončati u Parizu, u klinici za tumore, u ulici Henner! Pod jakim je bolovima izgorio iznutra od iscljeljujuće struje, jer je nije smio dalje prenositi. Ljudski zakon mu je htio zabraniti djelovanje u Njemačkoj. Uza sve laži i klevete, dovukli su ga na sud kao optuženika, kao kriminalca! Tiho i osamljeno, bez znanja ijednog prijatelja, iznio je svu patnju čovječanstva. A to je doista bila prava ‘Golgota’, nije to učinio uzalud! To se moralo tako dogoditi, jer nije bilo moguće drugačije pomoći ljudima."

U svojoj knjizi Živim da bi čovječanstvo moglo dalje živjeti, piše: "Kod uporabe riječi ‘žrtva’, mi, ljudi, trebali bismo je vrlo oprezno rabiti. Međutim, kad je Bruno Gröning umro u Parizu, ta je riječ u svojoj potpunoj težini istinita."

Samo je tako bilo moguće da se njegova riječ ispuni kao što to danas dokazuju brojna izvješća o uspješnom iscjeljenju: "Kad jednom odem u ljudskom obliku s ove Zemlje, tj. kad odložim svoje tijelo, tada će čovječanstvo biti tako daleko da će svatko iz sebe moći doživjeti pomoć i iscjeljenje."