Nastavak velikog sudskog procesa
Prizivni postupak i revizija
Gröningov nepovoljan polazni položaj
Prilikom prizivnog susdskog postupka u siječnju 1958. godine, Bruni Gröningu je štetila činjenica što se nije žalio osobno, već je to učinilo državno tužilaštvo. No, nije mu naškodio samo taj nemar njegova tadašnjeg odvjetnika; odvjetnik se, naime, prilično dugo nećkao dok nije predao predmet novom pravnom pomoćniku Gröninga, pa je tako spriječavao pripremu obrane na sudski postupak.
Tijekom tog drugog sudskog postupka, u usporedbi s prvim, svjedoci optužbe imali su mnogo sigurniji nastup. Čini se da su se ujedinili oko točke ‘zabrane odlaska k liječniku’.
Kazna zatvora i novčana kazna uvjetno, "sramota", i to bez razjašnjenja pitanja iscjeljivanja
Presuda je ovaj put glasila: Osam mjeseci zatvora zbog ubojstva iz nehaja te novčana kazna od 5.000. - DM zbog kršenja Zakona o iscjeliteljima i terapeutima (HPG). Presuda je izrečena uvjetno.
Barunica Anny Ebner od Eschenbacha koja je doživjela prvi i drugi sudski postupak kao gledateljica u sudnici, opisala je presudu "kao sramotu za Njemačku".
Bruno Gröning je izjavio da ga se kažnjava, jer čini Dobro. Žalio se što tijekom cijelog sudskog postupka nikoga nije zanimalo kako nastaju iscijeljenja, pa čak ni njegove odvjetnike. Da se to pitanje pobliže istražilo, ispostavilo bi se kako njegovo djelovanje nema ništa zajedničkog s medicinskom praksom. Postupak je trebalo obustaviti. Međutim, razjašnjenje tog pitanja nije zanimalo nikoga u sudnici. Čulo se unaprijed stvoreno mišljenje o Gröningu i nitko nije bio spreman odstupiti od njega.
Nalog za reviziju postupka netom prije smrti
No, ni to nije bio kraj procesa. Bruno Gröning je dva puta zatražio reviziju postupka. Termin za postupak zakazan je 22. siječnja 1959. godine pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu. Ali, do toga više nije moglo doći zato što je Bruno Gröning umro u siječnju 1959. godine.
