"Fenomen Gröning" i znanost
Liječnički pregled u Heidelbergu obećava pisano stručno izvješće
U to Herfordsko vrijeme, medicinski stručni suradnici časopisa Revue, počeli su provjeravati uspješnost Gröningova iscjeljivanja. Marburški psiholog i liječnik prof. dr. H.G. Fischer odvezao se sa specijalnim štabom izvjestitelja u Herford. Tamo je vodio razgovore s iscijeljenima te je na svoje iznenađenje morao utvrditi kako je Gröningova "metoda" doista bila uspješna. Zatim je časopis Revue odlučio pridonijeti znanstvenom razjašnjenju "fenomena Gröning". Na Heidelberškoj sveučilišnoj klinici trebalo je istražiti "iscjeljujuću metodu" "čudotvornog doktora".
Bruno Gröning je pristao na Fischerove prijedloge zato što mu je Fischer bio obećao izdavanje pozitivnog stručnog mišljenja ukoliko se stvari budu povoljno odvijale. Gröning se nadao da će tako pronaći put do slobodnog djelovanja.
Iscjeljenja pred očima liječnika - "Bruno Gröning nije šarlatan"
Dana 27. lipnja započela su ispitivanja. Osobe na kojima je trebao dokazati svoju sposobnost bile su izabrane iz kruga bolesnika iz kojeg mu je bilo pristiglo više od 80 000 pisama s molbom za iscjeljenje. Njima su pridodani i neki pacijenti s Heidelberške klinike Ludolf-Krehl. Svi su oni bili brižljivo pregledani te im je utvrđena točna dijagnoza. Konačno su došli Gröningu koji je na njima primijenio "svoju metodu". Sve se to uvijek događalo u nazočnosti liječnika. Bili su svjedocima kako su bolesti djelomice spontano nestajale. Naknadna ispitivanja provedena na Klinici, potvrdila su iscjeljenja. Iscijeljene su i neizlječive bolesti poput Bechterewljeve.
U predizvještaju tiskanom u časopisu Revue prof. dr. Fischer je izričito izjavio da Bruno Gröning nije šarlatan (nadriliječnik), već prirodno nadaren duhovni liječnik. S time je sa svog stajališta pokušao protumačiti "fenomen Gröning", iako ga time nije uspio pravedno ocijeniti.
Gröning odbija profiterstvo
Konačno stručno izvješće trebalo je biti napravljeno i tiskano nakon vrednovanja svih rezultata. Bruni Gröningu su obećali da će mu se konačno osloboditi put za daljnje djelovanje. U međuvremenu su gospoda profesori Fischer i von Weizsäcker (pod čijim je pokroviteljstvom i bio cijeli pothvat) predložili Bruni Gröningu sljedeće: htjeli su osnovati iscjeliteljske centre gdje bi on mogao djelovati zajedno s liječnicima. Međutim, pridržali su pravo vođenja i biranja pacijenata.
Bruno Gröning je na to rekao: "Financijski uvjeti itd., koje mi je predložio gospodin profesor F., bili su mi posve neprihvatljivi. Naravno da smo o tome mnogo pregovarali i s gospodom koja su trebala financirati ovaj rad. Nisam se mogao složiti s prijedlozima gospodina profesora F. pa sam ih odbio, jer 1. nisam imao ni pfeninga te nisam mogao preuzeti u svezi s tim nikakve financijske obveze koje poslije ne bih mogao ispuniti; 2. nikad nisam namjeravao zarađivati temeljem tog projekta. Za mene su to bili nemogući zahtjevi. Osim toga, uvijek sam htio činiti samo to što mi je kroz moj poziv bilo dano: pomagati tražiteljima pomoći i zbog toga se staviti na raspolaganje liječnicima i psihoterapeutima, ali nikad od cijele stvari napraviti posao."
Izostanak stručnog izvješća i potencijalni sukob sa zakonom
Odbijajući stav Brune Gröninga prema zaradi rezultirao je time da su profesori izgubili zanimanje za njega. Nikad nisu izdali obećano stručno izvješće. Umjesto da mu omoguće slobodno djelovanje, blokirali su mu put novim preprekama. Tijekom istraživanja, njegova "iscjeljujuća metoda" opisivana je s pomoću pojmova "terapija", "pacijent" itd., i vrednovana je kao medicinska djelatnost. Tako je utrt put za dolazak u konflikt s njemačkim Zakonom o iscjeliteljima i terapeutima (HPG).
