Bruno Gröning (1906-1959)
Neobičan čovjek u društvenim polemikama
Godine 1949. ime Brune Gröninga dospjelo je pod svjetlo reflektora njemačke javnosti. O njemu su izvještavali tiskani mediji, radio i tjedne novosti. Mjesecima su događaji oko tog "čudotvornog doktora", kako su ga uskoro nazvali, bili u središtu pozornosti mlade Republike Njemačke. O slučaju Brune Gröninga snimljen je dugometražni film, taj je fenomen istraživala komisija sastavljena od vrhunskih znanstvenika, a o njemu se raspravljalo i u najvišim tijelima državne uprave. Ministar rada i socijalne skrbi pokrajine Sjeverna Rajna - Vestfalija dao je nalog za progon Brune Gröninga zbog kršenja Zakona o iscjeliteljima i terapeutima iz 1939. godine. Nasuprot tome, predsjednik Bavarske vlade zastupao je mišljenje da se ne smije dopustiti da se jedna takva "izuzetna pojava" kao što je Gröning zaustavi i utopi u paragrafima. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrajine Bavarske označilo je njegovo djelovanje kao "slobodno djelovanje ljubavi".
U svim društvenim slojevima često se i prijeporno raspravljalo o slučaju Brune Gröninga. Emocionalni naboji su rasli. Duhovnjaci, liječnici, novinari, pravnici, polititičari i psiholozi, svi su govorili o Bruni Gröningu. Njegova čudotvorna iscjeljenja bila su za jedne milosrdni poklon neke više sile, a za druge, šarlatanstvo. Ipak, istinitost iscjeljenja dokazana je medicinskim istraživanjima.
Zanimanje širom svijeta za siromašnog radnika
Bruno Gröning je bio običan radnik. Rođen je u Gdanjsku 1906. godine, a emigrirao je u Zapadnu Njemačku nakon Drugog svjetskog rata, kada se kao izbjeglica vratio u domovinu. Živio je radeći različite poslove, bio je tesar, lučki i tvornički radnik. Iznenada je stajao u središtu zanimanja javnosti. Vijesti o njegovim čudotvornim iscjeljenjima širile su se diljem svijeta. Bolesnici su dolazili iz svih zemalja, stizala su pisma s molbama za pomoć i razne ponude. Deseci tisuća tražitelja pomoći hodočastili su tražeći pomoć. Revolucija u medicini krčila je sebi put.
U čvrstom stisku zabrana, sudskih tužbi i suradnika koji su težili za profitom
Ipak su se tu javile i protusile. One su pokrenule sve kako bi spriječile djelovanje Brune Gröninga. Progonile su ga zabrane iscjeljiteljskog djelovanja, a započeli su i sudski procesi. Sva nastojanja da se njegovo djelovanje skrene u uredan tijek, nisu uspijevala. Jedni su pružali otpor koristeći mjerodavne društvene snage, dok su drugi koristili slabost ili pohlepu za novcem njegovih suradnika. Kada je Bruno Gröning umro u siječnju 1959. godine u Parizu, posljednji sudski proces protiv njega bio je u punom zamahu. Proces je bio obustavljen, a konačna presuda nije nikada izrečena. Mnoga su pitanja ipak ostala bez odgovora.
