Vremenska svjedokinja barunica Anni Ebner od Eschenbacha
"Kao da bi se liječnik trebao opet priviknuti na zdravi izgled svoje supruge"
Godine 1950./51. Bruno Gröning je držao neko vrijeme predavanja u obiteljskom hotelu Weikersheim u Gräfelfingu. Barunica Anni Ebner od Eschenbacha posjetila je nekoliko tih predavanja i zabilježila neke od tamošnjih događaja. Evo jednog primjera:
"Jednom su dovezli mladu ženu snježno bijela lica u invalidskim kolicima. Tijekom predavanja izgubila je svijest te je izgledala kao da je mrtva. Bruno Gröning je bacio samo jedan kratak pogled na nju. Zatim je umirio one koju su bili oko nje, jer su se počeli brinuti, posebice čovjek koji je stajao uz nju.
Nakon pola sata, žena se probudila, imala je crvene obraze. Ustala je iz invalidskih kolica te krenula prema Gröningu, još ponešto nesigurnim koracima, ali sa sjajnim i začuđenim izrazom u očima.
"Lijepo je to kad se opet može stajati na vlastitim nogama i da srce pritom kuca u normalnom taktu! No nemojte odmah pokušati nadoknaditi izgubljene godine – tijelo treba polako voditi prema njegovim dužnostima! "
Kad je žena htjela iskazati svoju zahvalnost, Gröning je rekao: "Zahvalite Bogu! Ja sam samo Njegov mali pomagač, dokažite nam sada da ste instinsko dijete Božje!"
Čovjek koji ju je doveo, ustao je i progovorio uzbuđenim glasom: "Gospodine Gröning, ja sam njen suprug i liječnik po struci, za mene je moja supruga bila neiscjeljiva, premda sam sve pokušao kako bih je izliječio. Imala je veliku želju doći k Vama. Bio sam uvjeren da će mi još tijekom vožnje ovamo umrijeti, jer je imala tako bolesno srce da je svaki pokret za nju predstavljao smrtnu opasnot. Duboko sam dirnut ovim čudom i ne pada mi lako u njega vjerovati!"
Plačući od radosti, izgurao je prazna invalidska kolica iz dvorane. Sjeo je zajedno sa svojom suprugom kako bi poslušali dvosatno Brunino predavanje. Češće je gledao prema svojoj supruzi kao da se prvo mora naviknuti na zdrav i sretan izgled svoje žene."
