Izvještaj svjedoka vremena
Iscjeljenje od zatvora stolice i embolije – "Taj je događaj bio glavna tema u selu"
Dok su tražitelji pomoći na Wilhelmsplatzu čekali na Brunu Gröninga, na drugim su se mjestima odvijale scene poput ove:
Od majke našeg vremenskog svjedoka liječnici su digli ruke. Nije imala stolicu šest tjedana. Sva nastojanja s medicinske strane kao što su klistir, sredstva za čišćenje itd. ostala su bez rezultata.Tome se još pridružila i embolija.
Svjedok vremena: "Mi, to znači, članovi naše obitelji, bili smo na kraju snaga. Hvatali smo se za svaku slamku kako bismo ipak pronašli pomoć i iscjeljenje za našu majku. U toj smo situaciji čuli da je Bruno Gröning bio ovdje u Wittekindstrasse u Herfordu kod jedne teške bolesnice. Krenuo sam tamo. Tamo je već bilo dvadesetak ljudi koji su također tražili pomoć. Kod pozdrava, Bruno Gröning mi je rekao: "Idite u kuhinju. Večeras ću poći s Vama k vašoj majci." Kako je on znao da sam došao zbog svoje majke, ne znam, nisam mu ništa rekao.
Za vrijeme čekanja u kuhinji doživio sam sljedeće: U međuvremenu je došla majka s djetetom. Dijete je imalo užasan hripavac. To smo užasno hripanje čuli već izdaleka. Majku s djetetom su doveli k nama u kuhinju. Bruno Gröning je dijete ljubazno milovao po kosi. Onda se obratio majci rekavši: "Pazite na svoje dijete, jer će ono za četrvt sata povratiti žuti sekret." Bruno Gröning je nakon toga napustio kuhinju kako bi se posvetio drugima. Odjednom je dijete počelo pljuvati. U zadnji sam ga čas uzeo i držao nad sandukom za ugljen gdje je povratilo. Takvo povraćanje nisam vidio u svom životu. Poslije je Bruno Gröning rekao majci: "Dijete je zdravo..." Ona je krenula kući i djevojčica više nije kašljala.
U ponoć smo krenuli mojoj majci u Bielefeld. Za vrijeme vožnje Bruno Gröning je napomenuo da se ne moram brinuti, jer da ta iscjeljujuća snaga dolazi od Boga. Čovjek bi trebao vjerovati u Dobro. Nadalje mi je rekao da se sad za vrijeme vožnje bavi mojom majkom, i to duhovno.
Kad smo došli u spavaću sobu moje majke, Bruno Gröning je sjeo uz nju na krevet. Na moju veliku radost vidio sam da su joj oči bile malo bistrije. Ali trbuh joj još bio izbočen kao kanta. Bruno Gröning je onda razgovarao s njom, te sam vidio kako je u nju ušla životna radost. Njeno je srce bilo otvoreno za Brunu Gröninga; ona mu je vjerovala. Bruno Gröning je zatražio čašu vode za moju majku i rekao je da će joj to goditi. Donio sam svježu vodu iz pumpe na dvorištu i moja je majka to pila. Bruno Gröning se obratio mom ocu i rekao mu: "Obratite pažnju na stolicu i mokraću vaše žene. Vidjet ćete i čuditi se što će sve izaći." Moj je otac je pitao Brunu Gröninga što mu je dužan, što mu treba platiti. Bruno Gröning je samo rekao: "Mi se trebamo zahvaliti Bogu i jednim pismom zahvale izvjestiti što smo doživjeli."
Sljedeći se dan u trbuhu moje majke sve pokrenulo. Otac je rekao da se mogla riješiti sedam punih posuda. Dva dana nakon toga moja je majka ustala potpuno iscjeljena. Od tada su zacijelile i njene otvorene rane na nogama, i to bez liječničke pomoći. Liječnik moje majke ostao je bez riječi. O tom se događaju govorilo u čitavom selu.
Kad sam Brunu Gröninga pogledao u oči, znao sam: preda mnom je vjernik! Zračio je na poseban način. Da mi je netko prije tog događaja rekao kako je ovako nešto doživio, pomislio bih: "Ma, hajde, taj je lud!" Ali čovjek tako nešto mora prvo doživjeti da bi mogao vjerovati. Taj je događaj za mene bio jedinstven."
