Noć velikih iscjeljenja

Zeitungsblitz, rujan 1949. godine: Posebno izdanje o Gröningovim uspjesima

U sljedećem tekstu vam donosimo objektivno i činjenično izvješće našeg posebnog izvjestitelja koji je kao predstavnik tiska 15 sati budno pratio velikog davatelja iscjeljenja B r u n u G r ö n i n g a za vrijeme pokušaja iscjeljenja tisuća ljudi na Traberhofu 27. i 28. rujna.

Prva iscjeljenja tog dana

Naš izvjestitelj javlja: Mnogi tražitelji pomoći koji su u podne u zboru dozivali "svoga Gröninga", imali su već prije podne veliku sreću, jer se on u kratkom govoru obratio mnogim posjetiocima, Ali o tome ne želim izvještavati, već želim nešto reći o vlastitom doživljaju, o jedinstvenim i nezaboravnim satima provedenim kasno popodne i navečer:

Svuda uokolo osjeća se naročita napetost u zraku. Iz nekih posebnih razloga mnogi su bolesnici i znatiželjnici došli danas, u subotu u vrt pred Traberhof. Napetost je rasla iz sata u sat kada se saznalo da će gospodin Gröning danas navečer još jednom govoriti nazočnima. Već su filmske kamere postavljene na balkon, prostor za posjetitelje i parkiralište je spreman i pristiže sve više ljudi.

U međuvremenu sam se informirao o najnovijim uspješnim iscjeljenjima, jer sam smatrao da sam dužan čitateljima i krugu oko Gröninga objaviti tu trijeznu reportažu bez senzacionalističkih detalja.

Tada mi je gospođa Würstl iz Rosenheima, Münchnerstrasse 42 vjerodostojno ispričala da se do danas u podne, zbog svoje nepokretnosti, nije mogla prignuti, niti podizati noge s tla. Nakon Gröningovog govora ona je ustala i prvi put se bez tuđe pomoći uputila sva radosna svome mužu ususret, te se mogla saginjati kao svaki drugi zdrav čovjek.

Gospođa iz Endorfa i gospodin Haas iz Münchena ustali su iz kolica. Vidjeli smo ih još dok su ležali, a sada su pokušavali napraviti prve korake.

Sjeo sam za stol s jednim poznanikom i njegovom ženom, filmskom glumicom Karin Lembeck iz München-Laima koju su ovdje poznavali svi „stalni gosti“. Bila je markantna brineta. Ispričala mi je o iscjeljenju ukočenog živca u lijevom ramenu, od čega je već mjesecima patila. To se dogodilo ujutro oko deset sati, nakon telefonskog razgovora s Gröningom. Bilo je to iscjeljenje na daljinu. U trenutku dolaska na Traberhof, Gröningov "energetski krug" bio je trenutačno i tako iznenadno djelotvoran da su gospođu L. preplavili topli i hladni valovi, i ona je povikala: "Za Boga dragoga, što mi se dogodilo s rukom? Više ne osjećam ruku!" - i takvom "izgubljenom" i ukočenom rukom koju prije nije mogla podignuti ni do visine stola, nesvjesno se pogladila po licu, a poslije nekoliko trenutaka potpuno slobodna, dohvatila je svoj veliki ljetni šešir. Tada je, sva sretnai i uplakana zbog jakih unutarnjih osjećaja, izrazila zahvalnost kroz suze koje su zamijenile sve riječi. Tek joj je nakon nekoliko sati bilo moguće, srcem prepunim zahvalnosti, stisnuti ruku gospodinu Gröningu. No veliki iscjeljitelj skromno se obranio: "Ne, zahvalnost ne pripada meni nego našem Stvoritelju koji je tamo gore i koji mi je dao snagu da jutros rano pri telefonskom razgovoru s vašim mužem sprovedem ovo iscjeljenje. Bog ga je u trenutku vašeg dolaska dovršio. Vaša vam je vjera pomogla, milostiva gospođo!"

Druga dama, gospođa Wagner iz München – Laima, iz iste četvrti Lembeck, koja već četiri godine ima emboliju mozga, međutim, uz prilično poboljšanje ukočenih živaca lijeve strane, primila je u vrtu "daljinski usmjerenu pomoć", jer joj je Gröning odozgo s balkona uputio iscjeljujuću snagu. Napregnuto smo pratili djelovanje te snage, ali dama, u općoj vrevi, nije mogla doći do potrebne koncentracije. Iz istog je razloga propao i daljnji pokušaj koji je, nakon obrade na daljinu, ponovljen u noćnim satima izravno s velikim majstorom licem u lice. Pokušaj nije dao zadovoljavajući rezultat, jer su unutarnja spremnost kao i koncentracija svijesti te osobe odmah nakon tretmana na daljinu bile onemogućene.

Ovdje, kao i u dva daljnja slučaja, iznijet je eklatantan primjer kako je ponovljeni pokušaj u privatnim prostorijama gospodina Gröninga, pod pretpostavkom da je telepatska obrada promašila djelovanje, bio samo znak nepovjerenja prema velikom posredniku iscjeljenja.

Iznedada je došao taj trenutak. Sada je 19.30 sati, a na stotine ljudi stoji stisnuti jedni uz druge. Na ravnicu polako padaju večernje sjene. Konji su već davno pušteni s uzda, a naši veličanstveni brijegovi zlate se pod večernjim suncem. Napetost postaje sve veća, čak nepodnošljiva. Tada se Gröning kratko pojavljuje na balkonu i moli za nekoliko minuta strpljenja kako bi se u miru namjestio (Einstellen) za mnogobrojne ljude, te ih zamoli da se također i oni koncentriraju. Gospodin S. iz njegova kruga suradnika zahtijeva da bolesni pristupe naprijed u vidno polje govornika te im tiho daje upute kako da se ponašaju: Ruke postaviti na koljena i dlanove okrenuti prema gore, otvoriti se prema govorniku, misli odvojiti od bolesti - tako glase njegovi savjeti. Upravo to napregnuto i tiho iščekivanje, ta unutarnja duhovna priprema za trenutke kada će početi djelovati Gröningova iscjeljujuća snaga, donosi najveći mogući uspjeh iscjeljenja. Gotovo da nema ni šapata među ljudima. Nemoguće je prikazati stanje i osjećaje koji vladaju u masi, to povjerenje, atmosferu punu strepnje u kojoj ti jadni, napaćeni ljudi sa svim svojim vidljivim i nevidljivim opterećenjima, s više ili manje čvrstom voljom, čekaju na trenutak svog iscjeljenja.

Prošlo je 15 minuta za vrijeme kojih su se tehničari pripremali za snimanje dokumentarnog filma, čija se radnja, po mom mišljenju, može samo jednom doživjeti. Tako je bilo i to čekanje, ispunjeno energijom, u kome čovjek može čuti svoje srce kako kuca, a i srce svoga bližnjega. Jedan Gröningov suradnik je u međuvremenu ispitivao pojedince od kuda su došli. Bila su spomenuta sva imena pokrajina, manjih i većih mjesta u Njemačkoj. Ljudi su došli iz Allgäua, iz Schwabenländlea, iz Kölna i Frankfurta, iz Gornje i Donje Bavarske, s Bodenskog jezera i iz Waterkanta, bilo ih je čak iz Berlina i, naravno, bilo je mnogo domaćih ljudi. Posebna radost se nešto kasnije osjetila kod gospodina Gröninga, kada je među masom susreo starog ratnog druga s kojim je bio u Kareliji i u Finskoj i s kojim je morao dijeliti zlu sudbinu u ruskom zatočeništvu. Mnoštvo je još jednom zamoljeno da ni u kojem slučaju ništa ne pita Gröninga te da se u potpunosti usmjeri na ono što bude govorio gospodin Gröning.

Gröning govori prisutnima

Sumrak je sada u potpunosti nastupio. Sa svih strana pale se halogene svjetiljke, kamere se počinju tiho vrtjeti. Svi su glasovi potpuno utihnuli, a pogledi se usmjeruju prema balkonu na kome se točno u 20.15 sati pojavio gospodin Gröning u pratnji svojih domaćina, suradnika i iscijeljenih. Slijede minute najdublje tišine u kojima veliki pomagatelj čovječanstva sklapa ruke i pogled upire prema nebu. Tada u potpunosti uspostavlja kontakt sa svojim vjernim tražiteljima pomoći tako što gleda u uzbuđeno lice svakog pojedinca.

Gröning sada započinje govoriti onim toplim, simpatičnim glasom, jednostavnim riječima koje su ispunjene dubokom vjerom i koje su se urezivale u srca prisutnih:

"Dragi moji tražitelji iscjeljenja! Kao svakog dana tako je i danas ovamo došlo mnogo bijednih i napaćenih ljudi koji traže iscjeljenje i koji će ga i naći. Ali postoje i takvi koje je ovamo dovela čista znatiželja, pojedinci koji i sami znaju da su skeptični. To ja u potpunosti osjećam i molim ih da potisnu sve takve misli te da se najprije uvjere u činjenice. Ovdje se ne radi o vizualnim efektima niti o jeftinoj predstavi o čudima. Ovo su preozbiljni trenuci, a i patnje ovih ljudi koji stoje oko mene su prevelike.

Nikoga nisam ovamo pozvao, upravo suprotno, ja sam vas sve zamolio da dočekate dan kada će vam u drugim, sređenim prilikama, biti dodijeljena pomoć. Onaj tko meni ne vjeruje, taj više ne treba ni doći!

Znam da mnogi od vas u ovom trenutku idu ususret iscjeljenju! Namjeravam ostati ovdje u Gornjoj Bavarskoj i molim da se strpite dok mi ne bude dopušteno da smijem obavljati javna iscjeljenja i dok mi ne budu za tu namjenu pripremljeni iscjeliteljski centri. Pravo na iscjeljenje ima samo onaj koji u sebi nosi vjeru u Boga. Nažalost, ima ljudi koji su već odavno izgubili tu vjeru ili koji su je odvukli u prljavštinu.

Dajem vam do znanja: Jedini liječnik, liječnik svih ljudi jest i ostaje naš gospodin Bog! Samo nam on može pomoći. On, međutim, pomaže samo vjernicima koji su spremni odbaciti od sebe svoje stare patnje. Vi ne trebate vjerovati malom Gröningu, ali morate imati povjerenja u mene. Ja ne želim vašu zahvalnost, ona isključivo pripada Bogu - ja činim samo ono što mi je dužnost!

Budući da niste dovoljno upućeni, dajem vam do znanja da kod kuće možete ostaviti strah i novac, ali da vaše bolesti i mnogo vremena uvijek donesete sa sobom kako bih vam ih mogao oduzeti. Svi trebate biti ljudi jedni prema drugima; ne zlobni, ne licemjerni, nikada ne radite loše drugima i nikada ne budite zavidni. Najbolji i najveći poklon u ovom zemaljskom životu nije bogatstvo, nije novac, nego zdravlje koje ima veću vrijednost od najvećeg dobra na zemlji. Od mojih suradnika ste već čuli kako se trebate ponašati kako biste na sebi osjetili najveće djelovanje iscjeljujuće snage. Ne želim ovdje obavljati javna iscjeljenja! Najprije moram pouzdano znati, smijem li javno pomagati. Ipak, do sada je uvijek bilo tako, da su ljudi koji su se nalazili u mojoj blizini, već samim time postali zdravima. Ne trebate mi nabrajati vaše patnje, u potpunosti gledam kroz sve vas i znam sve o vama!"

Gospodin Gröning je na nekoliko jednostavnih primjera pokazao snagu svojeg utjecaja i djelovanja, koja je kroz dovikivanje našla svoju potvrdu, te je onda nastavio: "Svatko je primio to što je želio imati, ali ipak samo o n a j koji se osjećao spojenim sa svojim Gospodinom Bogom. Želim odavde kao početnoj stanici, ako mi uspije, osnovati više iscjeljujućih centara u suradnji s liječnicima, kako bih pomogao svima vama. Svima onima koji dolaze k meni zbog bolesti svojih bližnjih poručujem: 'Ja sam već kod njih!' Kada dođete kući, utvrdit ćete da oboljeli nisu više onakvi kakve ste ih ostavili!" Dugo ustrajno aplaudiranje bila je zahvala ovom nesebičnom čovjeku za njegove riječi.

Dva predstavnika vlasti su za Gröninga

DTada je potpuno neočekivano i spontano počeo iz pozadine govoriti predsjednik Münchenske policije Pitzer: "Dragi moji Rosenheimeri! Govorim vam o mom današnjem vlastitom doživljaju. Došao sam ovdje u, prvom redu, kao bolestan čovjek, ali također i u svojstvu promatrača i činovnika pokrajine Bavarske. U svom životu nisam još nikada, ni od najčuvenijih profesora, dobio u nekoliko trenutaka takvu prvorazrednu dijagnozu kao od Brune Gröninga, a da nije dodirnuo moje tijelo. Osobno čvrsto vjerujem u moje iscjeljenje i prenijet ću do najvišeg mjesta u vladi odgovornost za ovo što se ovdje događa, odgovaralo to nekim ljudima ili ne, znate već na koga mislim. Odlučujuće je ovdje da se pomaže bolesnima. Već više od četiri godine sam dan i noć u službi i pri tom sam zadobio teško opterećenje za čije iscjeljenje sam već uzaludno žrtvovao pola svog imetka. Govorim u svoje i u ime sviju vas - i potrebno je da se čuje svuda, jer moram ostati zdrav za sve čestite ljude. Zahvaljujem vam gospodine Gröning za Vašu pomoć. Neka Vam Gospodin Bog da snagu kako biste mogli pomoći svim ljudima koji Vam dolaze s jakom vjerom i s otvorenim srcima.

Vjerujte i nadalje u umijeće iscjeljivanja gospodina Gröninga i pomozite svi da prevladamo preostale teškoće. Moj prijatelj u Pokrajinskoj skupštini pobrinut će se da jednog dana, možda već uskoro, gospodin Gröning dobije dozvolu za iscjeljivanje."

Nakon toga riječ je uzeo zastupnik CSU-a u Pokrajinskoj skupštine, gospodin Hagn: "Zapravo nisam htio govoriti, jer sam bio skeptičan prema mogućnostima gospodina Gröninga te sam se želio osobno uvjeriti u to što se ovdje događa. Danas sam ovdje doživio toliko dirljivih stvari da mi nedostaju riječi kako bih sve opisao. Više vam ništa ne mogu reći. Samo vas sve molim da vjerujete u misiju gospodina Gröninga!" Uzbuđena masa ponovno je žestoko aplaudirala.