Noćna iscjeljenja na Traberhofu

Gröning se sada s balkona pozabavio s nekoliko teških i nadasve žaljenja vrijednih slučajeva oduzetosti.

Gospođa Monika Baumgärtner iz Bad Aiblinga, koja je već danima čekala na Traberhofu i koja je prije tri godine zbog pada zadobila tešku povredu kičme te imala od tada potpuno oduzeti donji dio tijela, našla se u krugu onih s najtežim opterećenjima te je uz nadljudske napore i užasno znojenje uspjela, po prvi puta u posljednjih nekoliko godina, iako nakratko, stati na svoje noge. - Gröning sada zahtijeva da i drugi oduzeti bolesnici pokrenu ili saviju svoje bolesne udove. Mogao sam se samo uz veliki trud probiti do gospodina Georga Aignera, invalida iz Rosenheim-Thallerbräua, koji mi je, blistajući od sreće, pokazivao kako može uz glasno škljocanje kostiju savijati svoje isušene zglobove te s ponosom postavljati svoju lijevu petu na desno koljeno i obrnuto. To je za skeptične osobe bio drugi slučaj u koji su se svi prisutni mogli uvjeriti. Konačno, kod pekara iz Bad Aiblinga, nestali su se u nekoliko minuta dugogodišnji živčani napadaji (šokovi). Zaostale su samo manje posljedice za koje mu je Gröning obećao da će mu ih također u nekoliko tjedana oduzeti.

Gröning sada ponovno počinje govoriti začuđenoj masi: "Ako je kod vaših poznanika i rođaka kod kuće nastupilo poboljšanje, obavijestite me što prije s naznakom današnjeg datuma, kako bih točno znao koliko se iscjeljenja danas dogodilo. Želim vam svima laku noć i potpuno ozdravljenje u Božje ime."

Nakon toga se veliki davatelj iscjeljenja povukao sa svojim suradnicima u stan kako bi tu, bez ikakve stanke od ranih jutarnjih sati, pred liječnicima i tiskom i dalje s uspjehom dokazivao na određenim slučajevima svoju iscjeljujuću vještinu.

Dok sam se dosad, kako bih imao što bliži kontakt s bolesnima, samo kod njih zadržavao, sada sam mogao, na poziv obitelji Hawart, izravno prisustvovati iscjeljenju najtežih slučajeva. Morao sam proći pored dugog reda onih koji su čekali u predsoblju kako bih ušao u privatnu prostoriju gdje su bili i ostali. Već se kod ulaska nisam, usprkos svoj objektivnosti, mogao oduprijeti fluidu koji me obuzimao. Tada mi je Gospodin Gröning prišao i čvrsto stisnuo ruku. Jedan sam trenutak imao osjećaj da njegov čvrsti i nadasve prijeteljski pogled prolazi kroz mene. Njegove prve, meni upućene riječi svjedočile su o velikom razočaranju koje je već doživio u kontaktu s tiskom.

Tijekom nekoliko zanimljivih i vidljivo uspješnih obrada dječije paralize, bio je oko ponoći u egzotično opremljenom zimskom vrtu, pripremljen jedan kružni prostor. Pod svjetlom četiriju halogenih svjetiljki sakupile su se 24 osobe među kojima je bio liječnik koji je obrađivao slučaj dvaju pacijenata, gospodin Dr. Meyer, bolničar iz Bad Tölza, nadalje jedna liječnica, jedan student medicine, te prateće osoblje pacijenata koji nisu bili sposobni hodati. Kiša je neprestano padala po staklenom krovu zimskog vrta, a tri filmska operatera podešavala su svoje objektive prema pacijentima. Svaki pojedini slučaj snimao se prije, za vrijeme i nakon obrade, za dokumentarni film, kako bi se sve moglo točno prenijeti širokim masama. Gröning se kao i uvijek, pripremao u sporednoj prostoriji za obradu pacijenata. Njegov pomoćnik, gospodin Schmidt pojavio se i zamolio prisutne da se duhovno i fizički koncentriraju na predstojeće pokušaje iscjeljenja. Pri tome je - očito kao Gröningov medij - dao začuđujuće priopćenje, i to da se među prisutnima nalazi jedan gospodin koji u nutrini treba promijeniti svoju neosnovanu sumnju ili u protivnom napustiti prostoriju kako ne bi slučajno prekinuo psihološku povezanost s tražiteljima pomoći. – Ipak, nitko nije izišao iz prostorije.

Tada se na vratima pojavio Gröning i zamolio prisutne da se koncentriraju samo na svoje tijelo i na ono što se u njemu zbiva. Gröning je stupio u sredinu i najprije se intenzivno pozabavio gospođom Baumgärtner iz Bad Aiblinga koja mu se sada još jedanput predstavila. Nastupila je tišina puna očekivanja. Filmske kamere počele su naizmjenično zujati. Gröning se iznenada okrenuo i upitao pacijenticu: "I što sada osjećate?" Odgovor je uglavnom bio: bockanje u stopalima, zatezanje u listovima, probadajuća bol u području bubrega, odnosno mjehuru, žestoko kruljenje u crijevima, pritisak u predjelu želuca, ili, za sve prisutne jasno vidljivo jako podrhtavanje cijelog tijela pacijentice. Takvi ili slični simptomi pri obradi javljaju se kod gotovo svih pacijenata. Majstor je točno u centimetar fiksirao očima oboljelo mjesto koje je prouzročilo oduzetost pacijentice. Dopustio joj je da tri puta duboko udahne. Pacijentica je iznenada kriknula: "Prošlo je!" Gröning je, okrenut od nje tako da ga ona ne vidi, začuđujuće jasno prstima demonstrirao liječnicima kako se bez operativnog zahvata određeni živac može odvojiti i opet ponovo spojiti, pri čemu pacientica osjeća sve bolove operacije. Pri daljnjoj obradi pacijentica se počela osjećati "laganom", gotovo više nije osjećala svoje tijelo. Pokazivala je porast euforičnih osjećaja, teturajući je podigla lijevu ruku, poduprla se o štaku i napravila svoj drugi pokušaj da stoji: "Ona će uskoro ponovno hodati!" - glasila je Gröningova dijagnoza.

Iscjeljivanje težih slučajeva

Osmogodišnja djevojčica Evelyn Gschwind iz Münchena koja je još prije više godina gotovo oslijepila zbog teških oštećenja rožnjače i s već pet pretrpljenih operacija, progledala je ponovno nakon uzastopne obrade već istoga dana. Sada može vidjeti bez naočala bolje nego ikada prije; na primjer, mogla je vidjeti vlak u prolazu na udaljenosti oko 500 metara. Gröning je maloj Evelyn odstranio navedeni veo ispred lijevog oka tako da je ona, na njegovu naredbu, naizmjenično stavljala i odmicala svoju lijevu ruku ispred očne šupljine. Nakon toga je slobodno mogla navesti svaku pojedinost u prostoriji.

Gröning je zatražio da tri gospodina iz pratnje pacijentica izađu na balkon, jer odvlače pažnju svojih štičenica. Usput Bruno dijeli kuglice od staniola iz praznih kutija od cigareta koje je vlastitom rukom oblikovao stiskanjem i koje očito sadrže pohranjenu magnetsku snagu. Bile su toliko tražene, da su se već pojavile i na crnom tržištu u Münchenu i tamo, naravno, prodavale kao loše, lažne kopije. Ti "prenosioci snage" trebaju na daljinu održavati kontakt Gröninga s pacijentom te olakšati neophodno potrebnu koncentraciju za daljinsko djelovanje.

U međuvremenu počinje s istoka dan već svitatii, a naš veliki majstor još uvijek ne pokazuje znakove umora. Snagu svoje izdržljivosti očito prenosi na svoje posjetitelje, jer nitko od njih ne želi napustiti to "čudotvorno mjesto". Izraz "spavanje" za Gröninga je strana riječ. Brzi pokret ruke od čela preko svoje markantne lubanje prema vratu, oduzima mu i najmanji trag umora. U njegovoj ruci neprestano svjetluca cigareta, a njegova se hrana sastoji samo od povremenog konzumiranja malih porcija.

Sada su ga ponovno pozvali k jednom teškom slučaju u stražnji dio dvorišta, gdje je već danima na Gröninga, kao na zadnju nadu, čekao 35-godišnji gospodin Fischhaber iz Bad Tölza. Gospodin F. je zbog nesreće na bobu i motoru – bobu, ostao djelomično nepokretan i situacija se od svibnja 1949. godine neprestano pogoršavala. Tri stručna liječnička nalaza najpoznatijih profesora iz Münchena kolebala su između trovanja benzinom, oštećenja kičme, oteklina na glavnom živčanom snopu, a najnovija tvrdnja liječnika koji ga je danas doveo kod Gröninga, bila je, da se radi o povredi međumoždanog prostora. Gospodin F. je već prije dva mjeseca posjetio Gröninga u Herfordu gdje mu je on obećao iscjeljenje. Dok je nakon posjete u Herfordu u potpunosti nestalo opterećenje na bubrezima, uzrokovano dugogodišnjim uzimanjem lijekova, kod drugih opterećenja uspjeh je izostao. Pripremu za ovu jutarnju konzultaciju obavio je Gröning još u večernjim satima slanjem daljinske energije preko svog medija, tijekom koje je gospodin F. osjetio snažna bockanja u lijevoj ruci i u listu na lijevoj nozi kao i zatezanje u mišićima u prednjem dijelu stopala.

Kao razlog za dosadašnji izostanak vidljivog iscjeljenja ili poboljšanja, gospodin Gröning je naveo vidovito objašnjenje koje je izazvalo veliku pažnju prisutnih: "Čuvajte se jednog prijateljskog bračnog para, koji vam nisu skloni. Žena ima crnu kosu, muškarac tamnoplavu, s kosom na razdjeljak, otprilike 1,70 m visok. Taj čovjek će - ako točno želite znati - dva dana nakon vašeg povratka kući, oko 6.00 sati navečer, ući u vašu kuću. Vi će te ga prepoznati tako što će on - još prije nego zatvori vrata - obrisati nos bijelom maramicom. Taj čovjek do danas spriječava Vaše iscjeljenje kroz mene, jer se već o tome javno negativno izjasnio. Ta osoba stoji između mene i Vas te neprestano prekida neophodni kontakt. Klonite se tog čovjeka i u kratkom vremenu ćete postati zdravim."

Iscjeljiteljeve posljednje riječi koje mi je uputio na putu kući i koje su upućivale na njegov budući rad, bile su: "Želim svoje pacijente iscijeliti u nekoliko minuta sljedećim riječima: POZDRAV BOGU! VI STE BILI BOLESNI! DOVIĐENJA!"

A. Stecher

Napomena Redakcije

To je bio izvještaj našeg dopisnika koji objavljujemo bez navođenja našeg stajališta. Naši čitaoci mogu na temelju prikazivanja stvarnih činjenica sami donijeti sud o mogućnostima Gröningova "umijeća iscjeljivanja" kao i o tome da li je potrebno da mu nadležno državno ministarstvo hitno izda odobrenje kao "Liječniku za liječenja prirodnim putem", u interesu mnogih oboljelih i invalidnih osoba.

Kako Gröning namjerava privremeno i dalje ostati na Traberhofu kod Rosenheima, objavljivat ćemo u dogledno vrijeme daljnja "Posebna izdanja".

Nismo u mogućnosti proslijeđivati pisma ili druge obavjesti gospodinu Gröningu. Naravno svatko zainteresiran može pismo (bez fotografija), ili neku drugu obavijest uputiti na njegovu adresu: Gospodin Bruno Gröning, Rosenheim-Land, Traberhof. Druge su adrese, koje možda kolaju na crnom tržištu, pogrešne. Gospodin Gröning je zamolio da se uzdržite od posjeta dok ne dobije službeno odobrenje od nadležnih vlasti.