REVOLUCIJA U MEDICINI?
Revue, 14.08.1949: godine, Razjašnjenje sudbonosnog pitanja
ČUDOTVORCU IZ HERFORDA BRUNI GRÖNINGU, koji je u svibnju i lipnju 1949. godine iscijelio tisuće beznadežnih bolesnika, daljnji je rad onemogućila nesnošljivost liječnika i vlasti u Sjevernoj Njemačkoj. Gröningu je 3. svibnja 1949. zabranjeno dalje obavljanje iscjeljiteljske aktivnosti. Od 29. lipnja Gröning se povlači iz javnosti. Ali, niti je Bruno Gröning nestao niti je pitanje o njegovoj čudesnoj moći iscjeljenja ostalo nerazjašnjeno. Jer, časopis "Revue" je otvorio put Gröningu u jednu veliku kliniku u kojoj je svoju iscjeliteljsku moć mogao dokazati pred kritičnim, ali nepristranim liječnicima. Time je časopis "Revue" Gröningu dao mogućnost pred suvremenim znanstvenicima dokazati sljedeće: "Ja iscjeljujem neiscjeljive." "Revue" danas počinje s objavljivanjem nepobitnih rezultata 150 eksperimenata. Čitajte što u "Revue" izvještavaju naši dopisnici Bongartz i Laux, uz znanstveno vodstvo psihologa i liječnika dr. Fischera.
PLAN ČASOPISA "REVUE"
Danas počinje objavljivanje izvještaja čija tema daleko nadilazi čisti žurnalizam. U njegovom je središtu jednostavan čovjek koji je tijekom samo nekoliko mjeseci postao slavan i poznat. To je Bruno Gröning koji je u Herfordu i drugim gradovima na čudesan, zagonetan način iscijelio ili olakšao stanje tisućama bolesnika koje su proglasili neiscjeljivima. Nijedan političar, znanstvenik niti umjetnik, nije nakon ratnih godina toliko dirnuo ljude kao što je to učinio Bruno Gröning. Vijesti su došle i do gdrugih zemalja, čak Engleske i Amerike, o njegovoj slavi kao i senzacionalna izvješća koja su varirala od pohvala, preko sumnji, do oholog i umišljenog neprihvaćanja. Podrugljivi prezir pothranjivale su senzacije, nekontrolirane glasine i proturječna prepričavanja.Taj je prezir gotovo svugdje bio lišen potrebne ozbiljnosti, odgovornosti, nepristranosti i shvaćanja značaja problema koji je posredstvom Brune Gröninga preko noći iz uskog području stručnih medicinskih rasprava iznijet u javnost.
Medicinski stručnjaci, suradnici časopisa "Revue" već su se duže vrijeme, u jednom drugom kontekstu, bavili pitanjem duševnih uzroka većine oboljenja i proučavanjem odgovarajućih istraživanja na koja se u Njemačkoj često nije obraćala pažnja. U slučaju Brune Gröninga nije se samo radilo o ličnosti čudotvornog iscjelitelja, nego o značaju pitanja psihičkih, tj, duševnih uzroka raznih oboljenja te o uvažavanju tih uzroka u psihoterapijskom tretmanu pacijenata. Gröning je bio fenomen u području iscjeljivanja oboljenja duhovnim putem. Kad je zbog toga u Sjevernoj Njemačkoj kampanja oko Gröninga, na čijem se mjestu djelovanja mnogih dana okupljalo i do 6 tisuća ljudi, počela poprimati kaotične oblike, časopis "Revue" je donio pomalo neobičnu odluku za takvu vrstu publikacija.
Protivnost između bezbrojnih pristalica i malobrojnih, ali utjecajnih Gröningovih protivnika, postala je nepodnošljivom. Liječnička komisija i vlasti u Herfordu uručili su Gröningu zabranu obavljanja iscjeljenja. U Herfordu, Hamburgu i mnogim drugim gradovima, na tisuće bolesnih i dalje je, međutim, čekalo na pomoć tog čudotvorca. U činovničkim je službama na kraju zavladala velika zbunjenost prema fenomenu Gröning tako da se mogao i očekivati njegov nesretan završetak. Hoće li Gröning biti satrven, uništen, između snaga protivnika i snaga pristalica? Hoće li taj jednostavni, intelektualno nevješt čovjek Gröning, ali ispunjen sviješću misije i poštenom spremnošću da pomaže, propasti zbog "pomagača" koji su ga se dohvatili i iz njegove iscjeljujuće snage htjeli steći kapital te protivnicima nudili brojne nedostatke? Ili bi se neki medicinski ili neki drugi znanstveni institut u Njemačkoj izjasnio spremnim za ono za što bi u SAD-u danas bez daljnjega bila spremna svaka veća klinika, naime, Bruni Gröningu, zbog poštenih istraživačkih pobuda, pružiti mogućnost da se klinički provjere njegove sposobnosti? Nakon neuspješnih rasprava, trebalo se krajem lipnja bojati da će Bruno Gröning biti uništen. Pitanje, treba li mu se priznati čudesna duhovna iscjeljiteljska moć ili se mora potvrditi da su njegove navodne sposobnosti zabluda, pa čak i šarlatanstvo, ostalo je za milijune patnika neodgovoreno.
U tom trenutku časopis "Revue" je odlučio poslati posebnu grupu izvjestitelja, koju su sačinjavali Helmut Laux, Heinz Bongarzt i jedan znanstvenik, psiholog iz Marburga te prof. dr. H.G. Fischer, u Sjevernu Njemačku. Ta je stožerna grupa trebala potražiti Gröninga čiji se trag već počeo gubiti. Oni su se istraživanjem velikog niza slučajeva koje je Gröning tretirao, trebali uvjeriti o uspjesima ili neuspjesima njegova iscjeljivanja. U slučaju pozitivnog ishoda te predistrage, grupa iz "Revue" trebala je sačiniti vlastitu sliku o situaciji u vezi s Gröningom kao i o njegovoj ličnosti. Ovisno o rezultatima tih nalaza, grupa je imala nalog i sredstva, Gröninga odvojiti od krajnje nepovoljnih utjecaja njegove okoline i utrti mu put da izađe iz zagušljivog kaosa ispletenog između vjernika, liječnika i činovničkih nadleštava. Nakon dobivanja njegova pristanka, Gröning je trebao dobiti azil u nekom nepoznatom, zabitom mjestu. U isto vrijeme, grupa "Revue" je obavljala pripreme da se u slučaju povoljnog ishoda predistrage, dobije pristanak za suradnju jedne od vodećih njemačkih sveučilišnih klinika. U tom bi slučaju Gröningu bila dana mogućnost da u krugu jednog odbora, sastavljenog od znanstvenika, dokaže svoje sposobnosti. U slučaju uspjeha, trebao mu je biti omogućen put za daljnje djelovanje. U slučaju neuspjeha, odbor je trebao putem nepobitnog, jasnog izvješća, obavijestiti javnost o negativnim rezultatima. Takav je bio plan časopisa "Revue".
Ostvarivanje plana počelo je 28. lipnja 1949. godine. Bilo je tu teškoća, avantura i iznenađenja. Ali plan je uspio, a da javnost - u interesu stvari – o tome do danas nije saznala. Za njih je Gröning nestao u Hamburgu od 29. lipnja 1949. godine u 23.45 sati. Sada pak "Revue" počinje s iscrpnim izvješćem dopisnika i vodećih liječnika o predpovijesti i povijesti najvećeg i najnevjerojatnijeg medicinskog eksperimenta koji je ikada bio omogućen uz pomoć jednog časopisa.
Bruno Gröning: Fenomen duhovnog liječnika
Izvješće Helmuta Lauxa i Heinza Bongartza pod znanstvenim vodstvom psihologa profesora Fischera
Tragovima Brune Gröninga
Mišljenje liječnika
Krenuli smo iz Frankfurta 29. lipnja, istog dana kada je u Hamburgu Gröning nestao bez traga. Naravno, mi novinari, bili smo radoznali, profesor Fischer je bio suzdržan, iako ni on sam nije mogao sakriti svoju znatiželju. Ali, bio je odlučan pristupiti slučaju Gröning na sustavan način, te postupno i savjesno graditi svoje stajalište. Naša suradnja s profesorom Fischerom od prvog je dana bila izuzetna. On je prošao uobičajene medicinske škole. Bio je u stanju, kao školovani liječnik, ocijeniti bolesničke nalaze i dijagnoze kao i pogoršanje ili iscjeljenje bolesti. S druge strane, bio je psiholog i vršio je praksu psihoanalize (istraživanje duše) i psihoterapije (iscjeljenje duše). U području psihoterapije, metoda Brune Gröninga morala je, međutim, propasti ako bi se pokazala stvarno učinkovitom. To bi značilo da je Gröning raspolagao nekim drugim silama koje su do danas psihoterapiji nepoznate.
Legenda: Psiholog dr. Fischer (desno) razgovara s Gröningom o pripremama za kliničko ispitivanje po nalogu časopisa „Revue“
Stigli smo uvečer, 29. lipnja u Bielefeld i slučajno sreli jednog od prijašnjih poznanika profesora Fischera, što nas je dovelo do susreta s voditeljem lječilišta u Bethelu, profesorom Schorschom. Profesor Schorsch je odigrao značajnu ulogu u liječničkoj komisiji koja je svojom odlukom pridonijela da se Gröningu zabrani iscjeljivanje. U početku nas novinare nije uopće htio primiti, primio je samo profesora Fischera i rekao mu svoje mišljenje o Gröningu: "To je sasvim primitivan čovjek, a prije svega, uopće ne posjeduje 'karizmu'." Za one koji tu riječ ne razumiju, dodajemo, da znanstvenici pod tim podrazumijevaju svjesnost o svojoj misiji. Schorsch je smatrao da je religiozna svijest o svojoj misiji o kojoj je Gröning često govorio u Herfordu i u drugim mjestima, čisti cirkus. On to radi više iz egoizma i umišljenosti. Kao dokaz svojih riječi Schorsch nam je pokazao grafološku procjenu koja je iskazivala isto to. Profesor Fischer je primio na znanje njegovo mišljenje. Profesor Schorsch inače nije ostavljao dojam svjesne pristranosti. Izgledao je nezainteresiran. Bio je debeljuškast i srdačan i izgledao je tako kao da najradije ni bi htio više ništa čuti o slučaju Gröning. Očito, nije se rado upuštao u duševna uzbuđenja i nije htio imati nikakvih daljnjih neprilika. Smatrao je da se ne trebamo osloniti na njegovo mišljenje, nego se sami usredočiti na taj slučaj.
Profesor dr. Wolf, šef gradskog lječilišta u Bielfeldu, pokazao se otvorenijim. Izgleda da se potpuno slagao s našim stavom da se slučaj Gröning mora ispitazti bez predrasuda. Ali je upozorio da je poznato da je Gröningu bilo ponuđeno da svoje umijeće dokaže na klinikama. Što bi on trebao misliti o tome da je Gröning odbio tu ponudu? Zar se liječnicima moglo zamjeriti što su sa sumnjom progonili čovjeka koji se ustručavao pred njima pokazati svoje sposobnosti?
Naravno, pitali smo se, zašto je Gröning izbjegao takvo kliničko promatranje i procjenjivanje njegovih metoda rada? Da li je Gröning imao razloga sumnjati u objektivnost profesora Wolfa? Kada je profesor Fischer, nakon nekoliko tjedana, ponukao Gröninga da demonstrira svoj rad pred liječnicima gradske klinike u Bielefeldu, doživio je, nažalost, da je i tamo postojala samo jedna namjera, naime uništiti Gröninga prividnom susretljivošću. Zapravo su ga samo navodili na slučajeve, kojima više nitko, pa ni Gröning, nije mogao pomoći. Stoga je profesor Fischer morao odustati od toga da se pred liječnicima Bielefelda doposti ocijenjivanje Gröningove metode.
Nadalje, pročulo se da je službeni liječnik Detmolda, Dr. Dyes, izjavio o Gröningu da on može navesti koliko god hoće dokaza o svojoj moći iscjeljivanja, no da će ga ipak spriječiti u njegovu radu! Profesor Fischer je telefonom iz Herforda pitao dr. Dyesa o tome, a dr. Dyes nije tajio svoju izjavu. Na njega je Gröning ostavio loš dojam. Dr. Dyes bio je pun liječničke uobraženosti i izuzetno zadovoljan svojim vlastitim stavom.
Na taj je način Gröning morao izgubiti svako povjerenje u objektivno mišljenje liječnika tako da mu se ne može zamjeriti što nije prihvatio ponuđene eksperimente u bolnici. Budni instikt jednostavnog čovjeka naslutio je nepoštene namjere koje su vrebale na njega.
