Traberhof - Masovna navala ljudi u Rosenheimu

Gotovo 30.000 tražitelja pomoći okupljalo se svakodnevno u rujnu 1949. godine ispred Gröninga

Nakon okončanja Heidelberških istraživanja, Bruno Gröning je u kolovozu 1949. godine otišao u južnu Njemačku. Htio je izbjeći taj cijeli metež koji je nastao oko njega kao osobe, povukavši se na privatno imanje pored Rosenheima. Najprije mu je uspjelo tajiti svoj boravak. Međutim, čim su prve novine objavile da je stigao u Bavarsku, došlo je do masovnog slijevanja ljudi na Traberhof.

Gotovo 30.000 ljudi hrlilo je dnevno na Traberhof (ergelu) kod Rosenheima. Tisak, radio i filmski Tjedni pregled izvješćivali su o tome. Snimljen je i film za kino-projekcije pod naslovom "Gröning", koji je dokumentirao sva događanja oko njega.

Biblijske scene

Novine Zeitungsblitz izvijestile su u drugom tjednu mjeseca rujna 1949. godine u posebnom izdanju: "U međuvremenu se skupilo više od 10.000 ljudi koji već satima čekaju na ubitačnoj vrućini na veliki trenutak, Gröningovo stupanje na balkon, govor masama i zračenje s iscjeljujućom snagom. Ljudi su se tiskali jedan uz drugoga da bi potpuno uživali u njegovu 'iscjeljujućem zračenju'. Već su započele reakcije najtežih bolesnika u invalidskim kolicima, u stolicama, ili kod pojedinaca na periferiji ergele. Iznova su ljudi slabog vida progledali, nepokretni su ustajali, invalidi su pokretali svoje udove. Na stotine njih izvješćivalo je o pojačanim bolovima na oboljelim mjestima, o trzajima, probadanjima, trncima i osjećaju neopisive 'lakoće' ili iznenadnom nestanku glavobolja."

Biblijske se scene nisu događale samo na Traberhofu. Svugdje gdje bi se Gröning pojavio, za čas bi ga okružili bezbrojni bolesnici. Anita Höhne opisuje stanja oko Gröninga u svojoj knjizi Duhovni iscjelitelji danas: "Čim bi Gröning samo nagovijestio svoj dolazak, već bi započela hodočašća. Tipični su prizori koje je primjećivao novinar Rudolf Spitz prilikom jedne Gröningove posjete Münchenu u rujnu 1949. godine bili:

'Oko 19 sati, tisuće je ljudi stajalo u ulici Sonnenstrasse. Stajali su tamo i u 22.30 sati. Mnogo sam toga doživio u 5 godina rata, no nikad nisam bio tako potresen kao u ova 4 sata dok sam sjedio preko puta Brune Gröninga doživljavajući groznu smotru bijede i nevolje. Epileptičari, slijepci i invalidi na štakama, svi su se gurali k njemu. Majke su pružale Gröningu svoju nepokretnu djecu. Ljudi su padali u nesvijest, čuli su se uzvici, zaklinjajući pozivi u pomoć, molbe, želje, pobožni uzdisaji. '"

Državna tijela opredjeljuju se za blagonaklonost

Anita Höhne dalje citira novinara Rudolfa Spitza: "'Jedan drugi münchenski novinar, dr. Kurt Trampler, promatrao je bolesnike na nosilima, invalide, tu masu ljudi na Traberhofu kod Rosenheima gdje je Bruno tada živio. Trampler je došao kao izvjestitelj tjednih novina - hladni novinar koji je smatrao ispravnim samo ono što je sam vidio i čuo: 'Čujemo sada neki glas s balkona, ali to nije Gröning i žurimo k prozoru. Münchenski šef policije Pitzer govori okupljenima. Izvješćuje kako su se tegobe išijasa, koje su ga godinama mučile, smanjile u prisutnosti Gröninga. Pitzer sigurno nije čovjek sklon hipersenzibilnim predodžbama, ali ono što je primijetio na samom sebi, to može posvjedočiti. Sad javno svjedoči za Gröninga, a delegat CSU-a Hagen slijedi ga sličnom izjavom.'"

Bavarske su vlasti također bile naklonjene Bruni Gröningu. Dnevne novine Münchner Merkur izvještavale su 7. rujna 1949. godine pod natpisom "Dobronamjernost prema Gröningu": "Ministar predsjednik dr. Erhard izjavio je u ponedjeljak na konferenciji za tisak da djelovanje jedne tako 'izvanredne pojave' poput Brune Gröninga, ne bi smjelo propasti zbog nekih paragrafa". Prema njegovu mišljenju, nema većih poteškoća koje bi mogle ometati izdavanje dozvole Gröningu u Bavarskoj.

Bavarsko ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje po završetku redakcije: Privremena provjera iscjeljujućeg djelovanja Brune Gröninga je pokazala da se ona može smatrati kao ‘slobodno djelovanje iz ljubavi’, pa u takvim okvirima nije potrebna nikakva dozvola prema Zakonu o iscjeliteljima i terapeutima (HPG)."

Nakon klevetanja, pomak prema medicinskoj dokumentaciji o iscjeljenjima

Na Traberhofu je došlo do velike strke oko Gröninga. Našli su se mnogi profiteri koji su htjeli zaraditi na račun njegovih sposobnosti. Naškodili su njegovu glasu i ugledu te su izazvali distanciranje vlasti od Gröninga. Kad je takvo stanje postalo neodrživo, Gröning se povukao u bavarska brda. Bilo je ponuda za izgradnju iscjeliteljskih centara koje je želio ispitati. Njegov je cilj bio stvoriti uvjete u kojima će tražitelji pomoći moći dobiti pomoć legalnim putem. Liječnici bi trebali, prema heidelberškom uzoru, dokumentirati stanje prije i nakon iscijeljenja.

"Fenomen Gröning" i znanost

Liječnički pregled u Heidelbergu obećava pisano stručno izvješće

U to Herfordsko vrijeme, medicinski stručni suradnici časopisa Revue, počeli su provjeravati uspješnost Gröningova iscjeljivanja. Marburški psiholog i liječnik prof. dr. H.G. Fischer odvezao se sa specijalnim štabom izvjestitelja u Herford. Tamo je vodio razgovore s iscijeljenima te je na svoje iznenađenje morao utvrditi kako je Gröningova "metoda" doista bila uspješna. Zatim je časopis Revue odlučio pridonijeti znanstvenom razjašnjenju "fenomena Gröning". Na Heidelberškoj sveučilišnoj klinici trebalo je istražiti "iscjeljujuću metodu" "čudotvornog doktora".

Bruno Gröning je pristao na Fischerove prijedloge zato što mu je Fischer bio obećao izdavanje pozitivnog stručnog mišljenja ukoliko se stvari budu povoljno odvijale. Gröning se nadao da će tako pronaći put do slobodnog djelovanja.

Iscjeljenja pred očima liječnika - "Bruno Gröning nije šarlatan"

Dana 27. lipnja započela su ispitivanja. Osobe na kojima je trebao dokazati svoju sposobnost bile su izabrane iz kruga bolesnika iz kojeg mu je bilo pristiglo više od 80 000 pisama s molbom za iscjeljenje. Njima su pridodani i neki pacijenti s Heidelberške klinike Ludolf-Krehl. Svi su oni bili brižljivo pregledani te im je utvrđena točna dijagnoza. Konačno su došli Gröningu koji je na njima primijenio "svoju metodu". Sve se to uvijek događalo u nazočnosti liječnika. Bili su svjedocima kako su bolesti djelomice spontano nestajale. Naknadna ispitivanja provedena na Klinici, potvrdila su iscjeljenja. Iscijeljene su i neizlječive bolesti poput Bechterewljeve.

U predizvještaju tiskanom u časopisu Revue prof. dr. Fischer je izričito izjavio da Bruno Gröning nije šarlatan (nadriliječnik), već prirodno nadaren duhovni liječnik. S time je sa svog stajališta pokušao protumačiti "fenomen Gröning", iako ga time nije uspio pravedno ocijeniti.

Gröning odbija profiterstvo

Konačno stručno izvješće trebalo je biti napravljeno i tiskano nakon vrednovanja svih rezultata. Bruni Gröningu su obećali da će mu se konačno osloboditi put za daljnje djelovanje. U međuvremenu su gospoda profesori Fischer i von Weizsäcker (pod čijim je pokroviteljstvom i bio cijeli pothvat) predložili Bruni Gröningu sljedeće: htjeli su osnovati iscjeliteljske centre gdje bi on mogao djelovati zajedno s liječnicima. Međutim, pridržali su pravo vođenja i biranja pacijenata.

Bruno Gröning je na to rekao: "Financijski uvjeti itd., koje mi je predložio gospodin profesor F., bili su mi posve neprihvatljivi. Naravno da smo o tome mnogo pregovarali i s gospodom koja su trebala financirati ovaj rad. Nisam se mogao složiti s prijedlozima gospodina profesora F. pa sam ih odbio, jer 1. nisam imao ni pfeninga te nisam mogao preuzeti u svezi s tim nikakve financijske obveze koje poslije ne bih mogao ispuniti; 2. nikad nisam namjeravao zarađivati temeljem tog projekta. Za mene su to bili nemogući zahtjevi. Osim toga, uvijek sam htio činiti samo to što mi je kroz moj poziv bilo dano: pomagati tražiteljima pomoći i zbog toga se staviti na raspolaganje liječnicima i psihoterapeutima, ali nikad od cijele stvari napraviti posao."

Izostanak stručnog izvješća i potencijalni sukob sa zakonom

Odbijajući stav Brune Gröninga prema zaradi rezultirao je time da su profesori izgubili zanimanje za njega. Nikad nisu izdali obećano stručno izvješće. Umjesto da mu omoguće slobodno djelovanje, blokirali su mu put novim preprekama. Tijekom istraživanja, njegova "iscjeljujuća metoda" opisivana je s pomoću pojmova "terapija", "pacijent" itd., i vrednovana je kao medicinska djelatnost. Tako je utrt put za dolazak u konflikt s njemačkim Zakonom o iscjeliteljima i terapeutima (HPG).

1949. godine u žarištu javnosti

Djelovanje Brune Gröninga u Herfordu

Tisuće oboljelih i tražitelja pomoći opkolili Gröninga

Devetogodišnji je Dieter Hülsmann već duže vrijeme ležao u krevetu. Bolovao je od progresivne distrofije mišića, a niti jedan od konzultiranih liječnika i profesora nije mu mogao pomoći. Dijete je opet prohodalo nakon što se Bruno Gröning zauzeo za njega. Inženjer Hülsmann - oduševljen iznenadnim iscjeljenjem svog sina - zamolio je svog gosta da ostane. Htio je pozvati i druge bolesne ljude kojima bi taj ‘čudotvorac’ trebao pomoći.

Bruno Gröning je prihvatio ponudu te je iz dana u dan dolazilo sve više tražitelja pomoći. Sve je više ljudi saznavalo o čudotvornim događanjima oko Gröninga. Nije potrajalo dugo i njegovo je ime bilo u svim ustima. Novine su izvještavale o "čudotvornom doktoru", a u Britanskoj zoni postao je tema dnevnih razgovora. Na tisuće ljudi hrlilo je prema Wilhelmsplatzu, a mase su opsjedale kuću.

Manfred Lütgenhorst iz dnevnih novina  Münchner Merkur pisao je 24. lipnja 1949. godine između ostalog: "Kad sam u 10.30 sati prije podne stigao u Herford, pred malom dvokatnicom na Wilhelmsplatzu stajalo je oko tisuću ljudi. Bila je to neopisiva slika bijede. Bezbroj oduzetih u kolicima, druge su nosili njihovi rođaci, slijepi, gluhonijemi, majke sa zaostalom ili oduzetom djecom, stare bakice i mladi muškarci gurali su se i stenjali. Oko stotinu automobila, kamiona i autobusa bilo je parkirano na trgu i svi su stigli izdaleka."

Paraliza, čirevi na želucu, sljepoća, "Gospodin Gröning me pogledao i sada sam opet potpuno zdrav."

Manfred Lütgenhorst nastavlja: "Vjerujete li da ćete biti iscjeljeni?" upitao sam bolesne. Klimnuli su glavom. Jučer ste trebali biti ovdje, odgovorio mi je jedan. Gospodin Gröning je bio u Viersenu u Rajnskoj oblasti, a ovdje u dvorištu ustalo je pet oduzetih te su kući otišli zdravi. Daljinsko iscjeljenje - dvorište ih je iscjelilo. Drugi bolesnici su to potvrdili.

Prolazio sam kroz mnoštvo stenografirajući njihove čudesne priče. Bilo ih je dovoljno da se ispuni čitava knjiga. Kada sam zapalio cigaretu, jedan mlađi čovjek pored mene mi reče: "Molim Vas prodajte mi jednu!" Nosio je uniformu i sličio je povratniku iz ruskog zarobljeništva. Dao sam mu cigaretu, zapalio je i oduševljeno rekao: "Gledajte, sad sve mogu učiniti sam!" Pritom je pokretao svoju desnu ruku sa svim prstima kao i desnu nogu. "Je li i vas iscijelio Gröning?" upitao sam ga. "Da, u Rusiji se ukočila moja desna strana. Gospodin Gröning me pogledao i od tada sam opet potpuno zdrav, a to još uvijek ne mogu shvatiti." Sav sretan njihao je svojim udovima.

Krenuo sam prema skupini koja se okupila oko sjedokose četrdesetogodišnje gospođe. ‘Naravno’, čuo sam gospođu kako kaže ‘Gospodin Gröning me je također iscijelio. Imala sam ogromne čireve na želucu, sve sam više mršavila i od bolova više nisam mogla spavati. Kod Gröninga nas je bilo dvanaestero. (…) Pogledao me je i odjednom mi je bilo kao da su mi čirevi otpali na zemlju, poput kamenja. Otada više nemam bolova, sve se više debljam, a rendgenski su snimci pokazali da čirevima više nema ni traga. Stavila sam se na raspolaganje liječničkoj komisiji za pregled. Mogu vam reći da su se čudili!’

Gospođa je nastavila: ‘No sve to nije ništa. Prošlog tjedna bio je tu na dvorištu jedan slijepac. Čekao je danju i noću. Budući da tu esto prolazim, upao mi je u oči. Sažalila sam se nad njim i pozvala sam ga na jelo. ‘Ne’ odbio je. ‘Ne smijem propustiti trenutak kad gospodin Gröning izađe’. Zatim sam mu donijela kruha i rekla kako ću se pobrinuti da ga dovedu do željezničkog kolodvora. ‘Nitko mi ne treba, jer ću sam moći otići na kolodvor.'’ Potom sam doživjela na vlastite oči : gospodin Gröning je došao, a mladić je povikao: '‘Ponovno vidim!'’ Doista, mrene je nestalo s njegovih očiju. Opisao mi je kakvu torbu držim u ruci. Rekao je: '‘Tamo je neki auto, a tu je i njegova registarska tablica'’ te je sam otišao na željeznički kolodvor. Svi su oko njega plakali od radosti.’"

Zabrana iscjeljivanja od strane vlasti i medicinske struke

Nije dugo trajalo da se i vlasti - naročito zdravstvene vlasti - pozabave tim slučajem. Formirana je istražna komisija, a Bruno Gröning je dobio zabranu iscjeljivanja. Neki su utjecajni liječnici bili njegovi zakleti neprijatelji. Činili su sve da spriječe njegovo djelovanje te su zahtijevali da Bruno Gröning podvrgne svoju sposobnost iscjeljivanja znanstvenoj provjeri. Kakva su se uvjerenja skrivala iza zabrane djelovanja, pojasnit će slijedeće izjave mjerodavnih liječnika sudionika: "Gröning može dokazivati što god hoće, no neće mu se izdati dozvola za iscjeljivanje", "Upuštanje s Gröningom blati čast liječničke profesije." Krajem lipnja 1949. godine morao je konačno napustiti Herford. Svi su napori da dobije dozvolu iscjeljivanja propali.

Razvojni put i odlučujuća razdoblja u životu

Priprema za njegovo kasnije djelovanje

Prisilno i prekinuto naukovanje

Nakon 5. razreda osnovne škole, Bruno Gröning je započeo naukovanje za trgovački zanat. Međutim, nakon dvije i pol godine, morao ga je napustiti na inzistiranje svog oca. Naime, zidar je htio da i njegov sin izuči neki građevinski zanat. Dao ga je u tesarski zanat, no ni njega Bruno nije dovršio. Gospodarska previranja u poslijeratnoj Njemačkoj nisu mu to dopustila. Tri mjeseca prije kraja svog naukovanja, tvrtka kod koje je izučavao tesarstvo morala se zatvoriti zbog manjka poslova. Potom je radio najrazličitije poslove. Egon Arthur Schmidt piše o tom razdoblju:

"Svaki posao kojega se dotakao, uspijevao je"

"Njegovi su me kolege kao o njegovu posebnom obilježju izviještavali da mu je uspijevao svaki posao kojega bi se prihvatio, bilo da se radilo o satovima, popravku radio aparata ili brava. Naročito je imao smisla za tehniku. Nije mu nikada bilo teško obavljati najgrublje i fizički najteže poslove. Kao lučki radnik, jednako je vukao užad kao i svatko drugi. Nije to nimalo skrivao, jer se to uklapalo u put koji ga je vodio kroz dubine do samog vrha. Stara kineska poslovica kaže: ‘Tko nikada nije koračao glibom, ne može postati svetac.’ O tome ima dovoljno svjedočanstava njegovih ranijih životnih suputnika, koja su tek nedavno dospjela do mene. Tako je jedan od njih, bez ikakva ustezanja, jednostavno kazao da mu je Bruno Gröning ostao u uspomeni na temelju jednogodišnje suradnje kao najbolji i najpošteniji prijatelj kojeg je ikada imao."

Brak i obiteljski udarci sudbine

Oženio se kad je navršio 21 godinu. No njegova supruga nije imala razumijevanja za njega. Htjela ga je ukalupiti u uski građanski obiteljski život te se prema iscijeljenjima odnosila kao prema njegovim ‘mušicama’. Sinovi Harald i Günther, rođeni 1931. i 1939. godine, umrli su obojica kad su navršili devet godina. Premda su tada već nebrojeni ljudi dobili iscijeljenje preko Brune Gröninga, Gertrud Gröning nije vjerovala u iscjeljujuću snagu svog supruga. Djecu nije povjerila njemu, već liječnicima. Međutim, školska im medicina nije mogla pomoći. Oba su dječaka umrla u bolnici. Harald 1940. godine u Gdanjsku, a Günther 1949. u Dillenburgu. Za Brunu Gröninga bili su to teški udarci sudbine. Još bi mu mnogo godina poslije navirale suze kad bi govorio o svojim sinovima.

Tako je vrijeme između dva svjetska rata bilo za njega razdoblje pripreme za njegovo kasnije djelovanje. Ponekad je morao proći mnoga gorka iskustva kako bi mogao shvatiti ljude u svim životnim situacijama i suosjećati s njihovim nevoljama.

Pomagati umjesto pucati – u vojsci na fronti i u ratnom zarobljeništvu

Tijekom Drugog svjetskog rata mobiliziran je 1943. godine u redovnu vojsku. Tamo je došlo do trzavica s njegovim pretpostavljenima. Zbog njegova opiranja da puca na ljude, prijetili su mu vojnim sudom. Konačno je ipak morao na frontu. Bio je ranjen, dospio je u rusko zarobljeništvo, a krajem 1945. godine došao je kao prognanik u Zapadnu Njemačku.

Ponašanje Brune Gröninga tijekom rata bilo je obilježeno njegovom željom da pomaže ljudima. Čak je i na fronti koristio svaku priliku da se zauzme za svoje drugove ili za civile.

U jednom ruskom selu omogućio je ljudima, kojima je prijetila opasnost pomora od gladi, pristup živežnim namirnicama njemačke vojske. U zarobljeništvu se izborio da njegovi drugovi dobiju bolju odjeću, bolju prehranu i smještaj. Iscijelio je nebrojene ljude koji su patili od edema izgladnjelosti. U strahotama rata nije ubio ni jednog jedinog čovjeka, ali je mnogima pomogao.

Rastava braka i okretanje prema svim ljudima

U prosincu 1945. godine pušten je iz zarobljeništva te je u Dillenburgu, u pokrajini Hessen, izgradio novu egzistenciju, povukavši obitelj k sebi. Međutim, nakon smrti drugog sina, kada mu je njegova supruga htjela zabraniti svako pomaganje, rastao se od nje. Osjećao se obveznim pružiti svim ljudima iscjeljujuću snagu kojom je raspolagao. Rekao je: "Ja ne pripadam pojedincima, već čovječanstvu."

Početkom 1949. godine put ga je odveo u Rursku oblast (Ruhrgebiet). Preko izvješća nekih iscijeljenih, sve je više ljudi obraćalo pozornost na Brunu Gröninga. Išao je od kuće do kuće, uvijek onamo gdje bi ga trebali, gdje bi ga bolesnici molili za pomoć. Tako je djelovao je u malom krugu, sve dok u ožujku 1949. godine nije prihvatio poziv inženjera iz Herforda da posjeti njegovog sina.

Djetinjstvo i mladost

Tučen, ismijavan, neshvaćen, prihvaćen kao dijete koje se razlikuje od drugih

Bijeg iz okruženja tvrdog srca u prirodu: "Ovdje sam doživio Boga"

Bruno Gröning rođen je 30. svibnja 1906. u mjestu Gdanjsk-Oliva kao četvrto od sedmero djece bračnog para Augusta i Margarethe Gröning. Njegovi su roditelji rano primijetili neobičnost njihova sina, npr. životinje koje su smatrane plašljivima poput zečeva i srna, spontano bi dolazile k njemu i bez straha dopuštale da ih miluje.

Što je Bruno Gröning više rastao, to mu je njegova okolina bivala sve više stranom. Gröning je pričao da su ga kod kuće ponekad jako tukli. Udarci - tako je rekao -nisu ga tjelesno boljeli, ali se osjećao neshvaćenim.

Zbog tvrdoće srca svoje okoline, mali bi Bruno često bježao u prirodu. Više su ga privlačile životinje, stabla i grmlje, nego pojedini ljudi. Često bi tijekom više sati nestajao u obližnjoj šumi.

"Ovdje bih doživljavao Boga u svakom grmu, svakom drvetu, svakoj životinji, pa i u kamenju. Svugdje bih stajao satima razmišljajući – zapravo nisam imao nikakav osjećaj za vrijeme – a osjećao sam se kao da se cijeli moj nutarnji život širi u beskonačnost."

Nikad nije sudjelovao u grubim tučnjavama vršnjaka. Tako je često bio predmetom zlobnog ruganja, pa su ga zbog njegove različitosti tukli i kažnjavali.

Rado viđena iscjeljenja kod ljudi i životinja

S vremenom se sve više uočavao onaj bitni aspekt Brune Gröninga koji ga je poslije doveo u središte zanimanja javnosti: u njegovu prisustvu životinje i ljudi bi ozdravljivali. Naročito je za vrijeme Prvog svjetskog rata često posjećivao ratne bolnice (lazarete) i tamo bio dobrodošao. Ranjenici bi se dobro osjećali u njegovu prisustvu i mnogi bi ozdravljavali. Bolesnici bi često slali i po njegovu majku, s molbom da dođe k njima zajedno s malim Brunom. U obitelji i u krugu znanaca, rado se prihvaćala sposobnost iscjeljivanja mladoga Brune.

Težnja za samostalnošću

Bruno Gröning piše u svom životopisu: "Dok sam još bio malo dijete, u mom bi se prisustvu bolesnici oslobađali svojih tegoba, a djecu kao i odrasle, uzbuđene ili u svađi, smirivao bih sa svega nekoliko riječi. Već sam kao dijete mogao utvrditi da se životinje koje se obično smatraju plašljivima ili zloćudnima, ponašaju prema meni dobroćudno i pitomo. Moj odnos s roditeljima bio je zbog toga poseban i pun napetosti. Uskoro sam težio punoj samostalnosti kako bih izašao iz okruženja moje obitelji koja me ‘pogrešno shvaćala’."

Bruno Gröning (1906-1959)

Neobičan čovjek u društvenim polemikama

Godine 1949. ime Brune Gröninga dospjelo je pod svjetlo reflektora njemačke javnosti. O njemu su izvještavali tiskani mediji, radio i tjedne novosti. Mjesecima su događaji oko tog "čudotvornog doktora", kako su ga uskoro nazvali, bili u središtu pozornosti mlade Republike Njemačke. O slučaju Brune Gröninga snimljen je dugometražni film, taj je fenomen istraživala komisija sastavljena od vrhunskih znanstvenika, a o njemu se raspravljalo i u najvišim tijelima državne uprave. Ministar rada i socijalne skrbi pokrajine Sjeverna Rajna - Vestfalija dao je nalog za progon Brune Gröninga zbog kršenja Zakona o iscjeliteljima i terapeutima iz 1939. godine. Nasuprot tome, predsjednik Bavarske vlade zastupao je mišljenje da se ne smije dopustiti da se jedna takva "izuzetna pojava" kao što je Gröning zaustavi i utopi u paragrafima. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrajine Bavarske označilo je njegovo djelovanje kao "slobodno djelovanje ljubavi".

U svim društvenim slojevima često se i prijeporno raspravljalo o slučaju Brune Gröninga. Emocionalni naboji su rasli. Duhovnjaci, liječnici, novinari, pravnici, polititičari i psiholozi, svi su govorili o Bruni Gröningu. Njegova čudotvorna iscjeljenja bila su za jedne milosrdni poklon neke više sile, a za druge, šarlatanstvo. Ipak, istinitost iscjeljenja dokazana je medicinskim istraživanjima.

Zanimanje širom svijeta za siromašnog radnika

Bruno Gröning je bio običan radnik. Rođen je u Gdanjsku 1906. godine, a emigrirao je u Zapadnu Njemačku nakon Drugog svjetskog rata, kada se kao izbjeglica vratio u domovinu. Živio je radeći različite poslove, bio je tesar, lučki i tvornički radnik. Iznenada je stajao u središtu zanimanja javnosti. Vijesti o njegovim čudotvornim iscjeljenjima širile su se diljem svijeta. Bolesnici su dolazili iz svih zemalja, stizala su pisma s molbama za pomoć i razne ponude. Deseci tisuća tražitelja pomoći hodočastili su tražeći pomoć. Revolucija u medicini krčila je sebi put.

U čvrstom stisku zabrana, sudskih tužbi i suradnika koji su težili za profitom

Ipak su se tu javile i protusile. One su pokrenule sve kako bi spriječile djelovanje Brune Gröninga. Progonile su ga zabrane iscjeljiteljskog djelovanja, a započeli su i sudski procesi. Sva nastojanja da se njegovo djelovanje skrene u uredan tijek, nisu uspijevala. Jedni su pružali otpor koristeći mjerodavne društvene snage, dok su drugi koristili slabost ili pohlepu za novcem njegovih suradnika. Kada je Bruno Gröning umro u siječnju 1959. godine u Parizu, posljednji sudski proces protiv njega bio je u punom zamahu. Proces je bio obustavljen, a konačna presuda nije nikada izrečena. Mnoga su pitanja ipak ostala bez odgovora.

Bog je najveći liječnik

Ne postoji neizlječivo

Pouzdanje i vjera – pretpostvka za iscjeljenje

Iscjeljivati može doista samo Bog, a nikako čovjek. Bog je najveći liječnik. Za Njega ne postoji neiscjeljivo i nema nemogućeg. Bruno Gröning je stalno govorio: "Uzdaj se i vjeruj, Božanska snaga pomaže i iscjeljuje!"

Jedino što Bruno očekuje od tražitelja pomoći je spremnost da mu povjeruje, da vjeruje u Boga i u Njegovu spasonosnu snagu te da prihvati vlastito iscjeljenje. Ispuni li čovjek taj preduvjet, Bruno Gröning mu može pomoći. Čak i kad je kod pojedinca vjera slaba, Bruno nudi svoju pomoć: "Ne možete li povjerovati već danas, onda ću ja to učiniti za vas, sve dok stvarno ne povjerujete. Ne molite li se danas, jer ne možete, ja ću to učiniti za vas."

Bog nije sudac koji kažnjava

Tako se preko Brune Gröninga može pomoći onim ljudima koji prihvate vjeru u zdravlje, jer ima tada pripada Božja pomoć. Nitko nije isključen. Svima treba pomoći. Svi trebaju doživjeti spasenje. Neka ljudi ne dožive Boga kao suca koji kažnjava nego kao dragoga Oca. Svi su ljudi Njegova djeca, a On je njihov prijatelj i spasitelj.

Preko Brune Gröning, čovjek može iznova doživjeti Božja čuda. Bog je svakom čovjeku najveći liječnik i pomagač. Za njega nema nemogućeg. Bruno Gröning je rekao: "Ima mnogo toga što se ne da objasniti, ali ničega što se ne može dogoditi."

Čovjek je duh

Tijelo je samo zemaljski omotač za duh i dušu

Bruno Gröning je svojim slušateljima objasnio stvarnu bit ljudi: "Tko ste vi?" upitao je. Nitko od njegovih slušatelja nije znao odgovor, osim što su izrekli svoje ime. To Bruno Gröning nije uvažio. "Jeste li vi vaše tijelo?", istraživao je dalje. Zbog naše šutnje, objasnio nam je da smo mi oduvijek duh, a ne tijelo. Tijelo smo dobili samo na posudbu od Boga za naš zemaljski život, primili smo ga kod rođenja i predat ćemo ga Zemlji kad budemo išli kući, k svom Ocu. Naša duša uspostavlja vezu između duha i tijela i odnosi sa sobom u zagrobni život dobra i loša iskustva. Duša je nositelj Božje iskre koja, u trenutku kad se čovjek otvori u povjerenju, omogućuje vezu s Bogom. Zatvori li se u nepovjerenju, veza s Bogom se prekida.

Dakle, tijelo nije tako bitno za čovjeka, već je ono samo zemaljska ovojnica duha i duše. Stoga, kada tijelo umre, nije sve gotovo, kako to danas mnogi vjeruju, nego život teče dalje nevezan za tijelo.

Čovjek nije zao – pod utjecaj zla pada samo onda kada sebe zanemari

Čovjek je duh, njegovo tijelo je dar koji mu je Bog stavio na raspolaganje kao alat za zemaljski život. Stvarno određenje čovjeka je da tijelo koristi za Dobro i da s tim tijelom provodi u djelio dobre misli. Zahvaljujući slobodnoj volji, čovjek međutim ima i mogućnost zloporabe tijela, može krasti, ubijati, uništavati. Po djelima se vidi tko je s kim u vezi, u čijoj se službi nalazi: u Božjoj ili u službi Sotone. To ne znači da je čovjek kao takav dobar ili loš, nego:

"Čovjek jest i ostaje Božanski; nikada nije vražji, nikada sotonski; čovjek nikada nije zao, ali, napusti li Boga ili se sam zapusti, može ga zlo opteretiti. Ako ga zlo posve obuzme, tada mu mora služiti. Od zla ne možemo očekivati ništa dobro! Kao ni od Boga ništa lošeg!"

"Ako je čovjek preslab, potpada pod djelovanje zla, pada sve niže, pa ne može ići dobrim putem koji uzdiže, jer mu nedostaje snage. On tada slabi i pada zlu u naručje te mu je izručen. Ne dođe li tada netko tko će ga spasiti, pomoći mu i izvući ga odatle, on je za dulje vrijeme izgubljen. Otada će morati služiti zlu."

Svaka misao ima svoje djelovanje

Dužnost je svakog čovjeka držati svoje tijelo u redu. Svaka negativna misao, svaka zla riječ i svako zlodjelo, šteti tijelu. To znači da, ako duh nije povezan s Bogom i prepusti se negativnoj snazi, može doći do oboljenja tijela.

Otvori li se duh iznova za primanje Božje snage, rezultat će biti iscjeljenje tijela. Stog je razloga vlastito duhovno stajalište uistinu odlučujuće. Iscjeljenje se nikada ne smije obećati. Uvijek ovisi o čovjeku samom koliko će se otvoriti prema Dobru i prihvatiti srcem Učenje Brune Gröninga. Liječenje tijela može samo pobijediti posljedice, ali ne može otkloniti uzrok. To može samo čovjek ako u sebi sprovede "veliki preobražaj".

Misli su duhovne snage

Pozitivna misao izgrađuje, a negativna razgrađuje

Bruno Gröning je često od svojih slušatelja zahtijevao da kontroliraju svoje misli i da primaju samo dobre. Bog i Sotona nisu samo izvori snage, nego i izvori misli. Oni neprekidno šalju misli: Bog dobre, Sotona loše. Čovjek ne može sam proizvoditi misli - kaže Bruno Gröning - nego posjeduje sposobnost primanja misli.

"Vrlo je važno kakve misli čovjek prima, jer misli su snage. Želi li čovjek Dobro, pomaže mu Bog, želi li loše, pomaže mu Sotona."

Čovjek nije bez svoje volje prepušten svemu što mu dolazi na um. Sam odlučuje koje će misli podnositi, a koje neće. Ipak, izbor treba biti savjestan, a ne površan. Iza svake misli nalazi se snaga; pozitivna misao daje snagu, a negativna je oduzima. Dobra vijest nas oduševljava, a tužna obeshrabruje. Misli su duhovne snage. One u sebi nose snagu koju današnji čovjek jedva da i sluti. Misao nikla iz ljubavi može djelovati tako da se čovjek žrtvuje za drugu osobu, da čak dade život za nju. Misao nikla iz mržnje može čovjeka dovesti do toga da ubije drugog čovjeka. "Stoga se čuvajte svake zle misli."

"Sve što primite u sebe, morate opet dati od sebe"

"Dragi prijatelji, do danas biste trebali već biti svjesni da ćete primanjem samo jedne zle misli, često ustanoviti da je pritom ušlo u vas još više zlih misli i da ste, nakon svega, govorili ružne riječi. Dakle, sve što primite u sebe, morate i dati od sebe."

"Primanjem samo jedne zle misli, postajete sluga zlu, doista postajete sluga Sotone. Dopustite da vam se to kaže!"

Čovjek djeluje sukladno svojoj volji

Što može netko protiv depresivnih, sumnjivih, strahovitih misli, ili protiv misli koje nas sile na nešto, kako se boriti protiv njih? Pojave se iznenada, ni iz čega, napadnu nas i hoće nas posve obuzeti. Što onda činiti?

Sotona želi čovjeka zavesti i skrenuti s Božjeg puta pomoću negativnih misli. On želi da se čovjek boji, da se ljuti, da sumnja u Dobro i da se ogriješi o Božje zakone. Kako bi to postigao, vara čovjeka da je poput loptice prepušten lošim mislima i osjećajima koji se poigravaju s njime. To je laž i prijevara.

Bog je čovjeka stvorio da sam odlučuje kako će misliti, govoriti i raditi. Preleti li neka loša misao pred njegovim unutarnjim okom, zasigurno je može mirno i čvrsto odbiti. Ostane li pritom čvrst, zlo se mora maknuti i neće imati više nikakvu moć nad njim. Čovjek odlučuje sam o svojoj sudbini svojom slobodnom voljom. "Čovjek postupa po svojoj volji. Kakva volja, takva misao. Misao pokreće čovjeka na djelo."

Najprije treba postojati volja za zdravljem

Bruno Gröning nam na jednostavnom primjeru pokazuje koliko su misli važne. Kod gradnje kuće, prvi je poticaj zapravo želja da se sagradi kuća. Nakon toga misao postaje sve konkretnijom, dok ne prodre u prvi plan. Do tada gradnja postoji samo u mašti budućeg kućevlasnika. Konačna je gradnja tek prvi korak na dugom putu na kojem su potrebna bezbrojna razmišljanja i pripreme.

Ista je stvar i s iscjeljenjem. Najprije mora postojati volja za ozdravljenjem, zatim se treba u mislima rastati od bolesti i primiti vjeru u ozdravljenje. Zadnji korak na tijelu jest iscjeljenje. To nije djelo ljudi, već Božje milosrđe. Čovjek ga ne može zaraditi, ali ga može postići.

Protivnosti "Dobro" i "zlo"

Čovjek živi u tom međuprostoru i stalno ima mogućnost izbora

Ako čovjek kroz slobodnu volju ima mogućnost odlučivanja, postavlja se pitanje: Koje alternative čovjeku stoje na raspolaganju? Bruno Gröning je o tome rekao: "Prepoznajte i ne zaboravite, prijatelji, da čovjek živi između Dobra i zla. Živi između mogućnosti izbora: ovdje je Dobro, tu je zlo, a čovjek se nalazi usred toga i on odlučuje."

Čovjek može birati. Može činiti Dobro ili loše. Ako je netko od njegovih bližnjih u nevolji, može mu pomoći, a može biti bezobziran, iskoristiti za sebe nevolju i bijedu drugih ljudi. Može raditi što hoće. Čovjek se u svom životu uvijek svjesno ili nesvjesno nalazi na raskrižjima gdje se treba odlučiti kojim putem krenuti, dobrim ili lošim. Obično su svakodnevni događaji ti koji odrede tijek sudbine.

Što se događa npr. kad čovjek, bijesan na iskrene riječi prijatelja, prekine s njim ili ako zbog ljutnje na svog šefa napusti radno mjesto ili zbog povrijeđenog ponosa odbije jedinstvenu ponudu? Često se radi o spontanim odlukama koje čovjek poslije požali, ali ih više ne može ispraviti. Jedan mali trenutak može odrediti tijek njegova budućeg života, tijek prema Dobru ili prema zlu.

Snage koje grade i snage koje razgrađuju

Kako dolazi do toga? Što skrivaju pojmovi "Dobro" i "zlo"? Nije li cijeli život proizvod slijepog slučaja, kojemu je čovjek prepušten nemoćan?

Bruno Gröning je objasnio da - Dobro dolazi od Boga, a zlo od njegova protivnika – Sotone, koji doista postoji i čiji je cilj uništiti sve Dobro, ono Božje. Bruno Gröning: "Tko to radi, tko ovdje pokušava uništiti to Božje Dobro? Odakle dolazi bolest, bolest na usjevima koji rastu na Zemlji? Uzmite što hoćete, neki plod ili neko živo biće, Sotona stalno iznova pokušava sve to uništiti. Čak mu je uspjelo načeti i čovjeka."

"Sotona, koji egzistira na ovoj Zemlji, poduzeo je sve da uništi Dobro i Božje."

"Gdje je Bog, tu je ljubav, gdje je Sotona, tu su ratovi!"

U duhovnome se oba pola nalaze jedan nasuprot drugome: Bog, kao sam život i Sotona koji želi uništiti taj život. Njima su na raspolaganju vojske duhovnih bića, i tu se vodi najokrutnija borba. Obje strane raspolažu s mnogo energije. Njihovo je biće Bruno Gröning opisao jednostavnim riječima: "Božja snaga izgrađuje, a zla, đavolja, sotonska razara."

Čovjek može u sebe primiti obje energije i pustiti ih da djeluju, i u tijelu i u duši. Jedna nas uzdiže i jača, a druga nas uništava i čini slabima. Pozitivna snaga nam donosi zdravlje, negativna bolest.

Bolest nije Božja kazna već posljedica pogrešnih misli i djela

Bruno Gröning je rekao da bolest dolazi od zla, a nije, kako se često tumači – Božja kazna. Takve misli nazvao je lažima i energično ih je odbio. Bog ne kažnjava. Bolest je posljedica naših pogrešnih misli i djela. Ako se ukloni uzrok tome, njihovo će djelovanje proći i to je Božja volja.

"Bolest nije, kako ljudi vjeruju, Božja kazna. Može se usporediti s djetetom koje je napustilo roditeljski dom. Roditelji ga više ne mogu štititi, ne mogu ga čuvati od zla. Tako smo i mi napustili našeg Oca. Ne smijemo zaboraviti da smo i mi samo djeca Božja. Samo nam On može pomoći. On će nam i pomoći ako iznova nađemo put k njemu."

Slobodna volja

Čovjek sam odlučuje hoće li vjerovati u bolest ili u zdravlje

Unutarnje razračunavanje

Kada se tijekom procesa iscjeljivanja pojave bolovi, nije uvijek lako vjerovati u Regelungen (regulacije). Mnogi ljudi tada postaju nesigurni. Jesu li to Regelungen (regulacije) ili simptomi bolesti? Počinje unutarnja borba za vjerovanje. Tu se odlučuje koliko će cijeli process ozdravljenja trajati. Radi se o tome u koga se više vjeruje, misli li se više na bolest, ili na iscijeljenje. Ako se i dalje vjeruje u bolest, tada će je čovjek i zadržati. Ali, ako se probije do vjere u zdravlje, doći će do iscijeljenja. Čovjek odlučuje sam.

Nikoga se ne može prisiliti na iscjeljenje, čovjek se mora sam dobrovoljno odlučiti

To je jedna od ključnih zakonitosti u Učenju Brune Gröninga. Naglašavao je uvijek iznova da čovjek ima nedodirljivu slobodnu volju, najveći poklon koji je Bog mogao dati nekom živom biću. Ona podiže čovjeka sa stupnja osuđenog stvorenja na stupanj slobodnog djeteta koje ne slijedi Očeve zapovijedi silom već dobrovoljno. Ipak, slobodna volja mu omogućuje i da se ogriješi o Božje zakone.

Bruno Gröning je najviše poštivao slobodnu volju. Zbog toga može pomagati samo onome tko dopusti da mu se pomogne, onome tko je spreman odvojiti se od bolesti. Bruno smije oduzeti ljudima ono što mu dopušta njihova slobodna volja. Tko ‘sjedi’ na svojoj bolesti i stalno na nju misli te o njoj govori, uzalud će čekati na iscijeljenje. Bruno Gröning je rekao: "Smijem pomagati ljudima da nađu put k Dobru, ali ne mogu im oduzeti odluku, niti ih prisiliti na dobro. Svatko mora sam naći svoj put."

"Regulacije" (Regelungen)

Čišćenje tijela može najprije prouzročiti bolove

"Regulacije" su dio procesa čišćenja

Kod primanja Heilstrom (iscjeljujuće struje) neki ljudi dobiju bolove. Tu pojavu Gröning je nazvao Regelungen (regulacijama). One su znak da se organizam pomalo sređuje. Regelungen (Regulacije) se ne mogu uspoređivati s bolovima koji dolaze od bolesti. One djeluju kroz Heilstrom (iscjeljujuću struju) i izraz su čišćenja oboljelih organa. Kurt Trampler (iscjeljeni, povremeni suradnik Brune Gröninga, novinar i autor više knjiga) napisao je o tome: "Regelungen (Regulacije) često zbunjuju tražitelje pomoći. Gröning je rekao da su ti bolovi nužni. Neke ljude hvata strah kad nastupe Regelungen (regulacije), jer se boje daljnjeg pogoršanja svoga stanja. Prestraše se i kažu: Sad je još gore, idemo k liječniku. Gröning: "Zbog toga vas želim upozoriti da naprosto izdržite kada dođe do Regelungen (regulacija). Neće se dogoditi ništa loše, već će samo doći do ozdravljenja."

Regelungen (Regulacije) se mogu različito očitovati. Bolovi mogu biti slični bolovima koji dolaze od bolesti, a ponekad još i jači. Mogu biti i posve drugačiji. To se razlikuje od slučaja do slučaja, jer svako ljudsko tijelo reagira individualno na iscjeljujuću snagu.

Bolovi Regelungen (regulacije) se ljudima ne mogu oduzeti. One su dio procesa čišćenja kod kojeg se iz tijela duhovnim putem odstranjuje prljavština bolesti.

Odvijanje Regelung (regulacija)

Bruno Gröning je objasnio pojavu Regelungen (regulacija) na primjeru prljave kante za mlijeko. Upitao je što treba učiniti da se kiselo, smrdljivo mlijeko iz kante zamijeni svježim. Odgovor je jasan: najprije treba pokvareno mlijeko izliti van, a tada oprati kantu. Slično tome, u prenesenom smislu, je i kod ljudi. Usporedimo li tijelo s kantom, a bolest s pokvarenim mlijekom te zdravlje sa svježim mlijekom, čovjek se tada treba u mislima odvojiti od bolesti – izliti pokvareno mlijeko. Nakon toga će se tijelo očistiti od prljavštine bolesti, i to pomoću regulacija. Svježe mlijeko može se uliti samo u čistu posudu - zdravlje, ulazi u čovjeka.

U jednoj je drugoj metafori Bruno je čovjeka usporedio sa zdjelom za voće: "Uzmite zdjelu napunjenu svejedno čime, što se mene tiče voćem koje je danima stajalo u njoj, a nitko se nije brinuo, nitko nije znao kako da ga održi svježim. Više ne možete uživati u takvom voću. I sada vam dođe netko tko vam želi dati novo, svježe voće. Bila bi stoga velika glupost svježe voće staviti na pokvareno, jer bi se i to svježe ubrzo pokvarilo. Želite li imati zdravo voće, morate najprije istresti iz zdjele pokvareno, nezdravo voće. Ne samo to, morate oprati i zdjelu za voće kako biste u nju mogli staviti svježe voće. Usporedite zdjelu sa svojim tijelom, trulo voće s vašim bolesnim organima, a zdravo s onim što priželjkujete. Međutim, sve je to nemoguće ako ne budete u stanju izbaciti ono loše iz sebe. To znači da se ne smijete baviti s bolestima."

"Einstellen" - Namještanje

Ispravno držanje tijela i duha za prijem Božanske iscjeljujuće struje

Bruno Gröning je opisao Heilstrom (iscjeljujuću struju) kao duhovnu snagu koja djeluje na iscjeljenje. Kao sinonime koristio je pojmove: iscjeljujući val i Božja snaga. Kako, međutim, može čovjek primiti u sebe Heilstrom kako se otvoriti Božjoj snazi? Bruno Gröning je tražiteljima pomoći preporučivao sljedeći sjedeći položaj: nemojte prekrižiti ruke i noge, otvorite dlanove prema gore i stavite ih na natkoljenice. Osim toga, važno je isključiti sve ometajuće misli i potpuno se koncentrirati na ono što se događa u tijelu. Osnovni preduvjet je otvorenost duha prema vjeri. Na taj način, čovjek se može otvoriti ulasku spasonosne snage. Bruno Gröning je rekao: "Bog nam daje sve Dobro, samo moramo ono što nam On šalje primati u sebe. Dakle – činite to!"

Zašto je tjelesni stav toliko bitan, pojasnio je na sljedeći način: "Oni koji lako pokreću svoje udove, često ih i rado zgrče; to je također moć, moć navike. Prekrižene noge; naravno da ponekad možemo tako sjesti, odnosno rastezati se, ali ne onda kada želimo primati Dobro u sebe. Tada moramo sjediti ili - stajati slobodno, s otvorenim dlanovima, praznim rukama!"

Kurt Trampler (iscjeljeni povremeni suradnik Brune Gröninga, novinar i autor više knjiga) napisao je u svojoj knjizi Die große Umkehr: (Veliki preobražaj): "Važno je (…) osim unutarnje pripreme, obaviti malu vanjsku ali važnu pripremu. Treba sjesti uspravnih leđa, bez križanja ruku i nogu. Međusobno dodirivanje dlanova, stvara po Gröningovu mišljenju kratki spoj životne struje u gornjem dijelu tijela a križanje nogu vodi do iste stvari u donjem dijelu tijela. Tko redovito čini ovakve greške, mogao bi si dugoročno gledajući navući prilično neugodne bolesti."

Treba paziti na to što osjećamo u vlastitom tijelu

Bruno Gröning je svjesno primanje snage nazivao "Namještanje". Čovjek se namjesti na primanje iscjeljujuće struje. Gdje i kada se to dešava nije bitno. Važno je samo da ima mir, da isključi sve ometajuće misli i da točno promatra što se događa u njegovu tijelu. Bruno Gröning je stalno pitao svoje slušatelje što osjećaju?”

"Trebate se namjestiti samo na primanje prave Božje pošiljke, bolje rečeno: da to postignete. Kako ćete to postići, to ćete sami utvrditi. No stalno iznova moram govoriti, to će biti tek onda kad budete svom tijelu poklanjali pravu pažnju, i pazili na to što se u njemu događa, a manje na ono oko njega, nego samo na ono u njemu, u vašem vlastitom tijelu."

Svaki čovjek može osjetiti iscjeljujuću struju na vlastitom organizmu. Jedan osjeća trnce, drugi hladnoću ili toplinu. Treći mora pokretati ruke ili noge, a četvrti se trese. Tako iscjeljujuća struja izaziva kod pojedinaca najrazličitije reakcije.