Iscjeljenje od migrene
Agnes Szilagyi (58), Pécs (Mađarska)
Od moje 13. godine života, oko 45 godina imala sam migrenu. Najmanje jedanaest do dvanaest dana svakog mjeseca, pojavljivali su se napadi koji su bili praćeni jakom glavoboljom, povraćanjem i problemima s koncentracijom. Prilikom tih napada bilo je svako osjetilo još osjetljivije, svaki šum me nervirao, čak i svjetlo je uzrokovalo bolove. Bilo je grozno, skoro neizdrživo. Uz slabost tijela dolazilo je do jakog podražaja na povraćanje i do samog povraćanja. Pokušavala sam te napade s Algopyrinom, Demalgonom i nebrojnim drugim lijekovima olakšati, ali na žalost ni jedan od tih lijekova nije pomagao.
Živjeti s bolešću?
Radila sam kao medicinska sestra i sama sam odgojila dvoje djece. Bilo je jako teško opstati s tim neizmjernim bolovima na radnom mjestu i kod kuće. Kada sam imala napade, morala sam se jako koncentrirati da bih mogla ispuniti moje zadatke. To mi je uzimalo svu snagu, bilo je skoro neizdrživo. Pomirila sam se s tim stanjem – tako je to bilo, s time sam očigledno morala živjeti.
U potrazi za iscjeljenjem
Vjerovala sam u Boga, ali možda nisam baš pravo vjerovala u to da bi ova strašna bol ikada mogla prestati. Tražila sam nebrojne iscjelitelje i istraživala alternativne metode iscjeljenja. 1996. došao je jedan vrlo skupi lijek, derivat (napomena redakcija: Derivat = dobiveni materijal slične strukture) dotadašnjeg lijeka Sumatripan (naziv: Imigran) na tržištu, koji je neposredno razvijen za migrenu. Čak i taj vrlo jaki lijek pomogao je samo, ako sam ga na vrijeme popila. Istodobno je imao i nedostatak da je uzrokovao opasne nuspojave, kao na primjer suženje krvnih žila. Kao medicinska sestra bile su mi ove posljedice jasne i radije sam se odrekla toga, a moje stanje je bilo sve lošije.
Posljednja nada
U međuvremenu za vrijeme napada, nisam više mogla raditi i morala sam leći. Između toga bavila sam se s Reikijem, jer mi je između 2002. i 2008. čak i normalno svakodnevno organiziranje života, stvaralo velike poteškoće. Ovo stanje često je trajalo skoro jedan tjedan, a zatim je bio nekoliko dana mir, a onda bi opet počelo ispočetka. Stalno sam istraživala i tražila neko rješenje za ovu patnju. Krajem 2007. pročitala sam u jednom mjesečniku koji se zove „Magazin za lječitelje“ o Brunu Gröningu. Kratko vrijeme kasnije, otkrila sam tamo članak o filmskoj projekciji dokumentarnog filma „Fenomen Bruno Gröning“. Odmah sam imala osjećaj da bih morala pogledati taj film. U travnju 2008. otputovala sam već jedan dan prije filmske projekcije u Kecskemét. Smjestila sam se u jednom hotelu i već na ulazu dvorane srela sam jednog mladog čovjeka, s kojim sam započela razgovor. Na moje veliko iznenađenje izvijestio me o tome, da je on također taj film već vidio i bio već oslobođen od jednog opterećenja. Ovo je potvrdilo moj osjećaj i ja sam molila Boga da i meni prilikom gledanja filma bude dodijeljena milost iscjeljenja.
Snaga iz riječi
Za vrijeme filmske projekcije, osjetila sam kako kroz moje tijelo teče snaga koju nikada prije nisam doživjela. Otprilike još tjedan dana iza toga, boljela me je glava sličnim intenzitetom. Nakon toga su svi bolovi nestali. Od tada napadi migrene koji su me zaista mučili i u velikoj mjeri moj život ograničavali, koji su trajali skoro 45 godina, su nestali. Danas sam potpuno bez poteškoća, mogu opet s puno radosti slušati pjesmu ptica i uživati u najsvjetlijem suncu. Šumovi mi više ne smetaju, a moj posao opet obavljam bez poteškoća. Ja sam Gospodinu Bogu i Bruni Gröningu veoma zahvalna, da sam oslobođena od ovog opterećenja.
